Ovih dana pojavila se vest da je grad San Francisko zabranio prodaju „Hepi mil“ obroka u Mekdonalds restoranima na svojoj teritoriji. Uredba o kojo je reč odnosi se na sve nagrade koje se dobijaju uz jela koja imaju u sebi više od 200 kalorija, ili obroke sa više od 600 kalorija.

Dobro, nije baš sjajno da Vam dete živi na Mekdonals hrani. Nije loše ni stalno podsećati roditelje na to, bombardujući ih informacijama o štetnosti brze hrane. Samo, jedno je dati roditelju sve potrebne informacije, a drugo je određivati mu šta sme ili ne sme da ponudi svome detetu. Tako se roditelj sve više pretvara u vrstu službenika kome je dete povereno od strane nadležnih, ali pod uslovom da ga gaji strogo se vladajući prema priloženom uputstvu.

Naravno, neki roditelji verovatno će se obradovati što više ne moraju da ratuju sa detetom svaki put kada prođu pored Meka a ono traži obrok sa igračkom, pošto su sami nemoćni da se odupru dečjim zahtevima (a za to su krive reklame???). I onda će u prvoj samoposluzi, čim dete zatraži kesu čipsa, nadoknaditi sve propušteno u Meku. A drugi će nastaviti da kupuju deci iste te hamburgere, gunđajući što više nema igračke kojoj su se njihova deca radovala. Zato što, recimo, znaju da ponekad žrtvovati malo zdravog života zarad malo grešnog uživanja i nije toliko strašno. Sve u svemu, ovom jednom zabranom ništa se drastično neće promeniti u našim životnim navikama i navikama naše dece.

Sve do neke sledeće faze, koja sasvim logično sledi u društvu u kome država smatra da roditelji nisu sposobni da se izbore sa izazovima poput nezdrave hrane. A u toj, narednoj fazi, roditelji će se još manje pitati kada je reč o recimo ishrani, jer će nekako postati normalno da o svemu odlučuju neki drugi nadležni… Jer šta vredi da vam zabrane Mekdonalds, ako vam je frižider pun zasićenih masnih kiselina. Pa će sasvim logično da se nametne ideja da treba kontrolisati i naše frižidere, špajzeve, šerpe na šporetu.. A zašto bi se stalo samo na ishrani – postoji još mnogo drugih životnih sfera koje su isuviše važne da bi se mogle prepustiti roditeljskim odlukama.  Najzad, šta roditelji uopšte znaju o podizanju dece, kad nisu u stanju da se odupru ni jednom običnom hamburgeru sa igračkom…