Svako dete je drugačije, i u zavisnosti od dijagnoze ima različite potrebe. Neizostavno, soba ili deo sobe mora da se prilagodi detetu. Dok ostalim mališanima sobe služe za igru i maštanje, ovoj deci su - vežbaonice i pomoć u razvoju.

Savete smo potražili u Udruženju roditelja dece sa posebnim potrebama “Pravo na osmeh”.

Kao pravila, jedino mogu da se izdvoje primeri koji se najčešće ponavljaju.

*Jednobojni tepih, koji neće da odvraća pažnju svojim šarama, skoro uvek je deo ambijenta.

*Jednobojne zavese, kao i zidovi, omogućavaju lakše koncentrisanje na bitne predmete.

*Boje tepiha, zidova i krupnog nameštaja ne smeju da budu drečave, jake.

*Krevetu se ponekad skidaju nožice, ili se postavlja dušek na pod.

*Jedan od najčešćih dopunskih komada nameštaja su ripstol (prečage za vežbanje) ili šipka na zidu, ogledalo i strunjača.

*Klasični stočići i stoličice su obično neupotrebljivi, što opet zavisi od deteta do deteta. Najčešće se koriste specijalni stočići sa naslonima za ruke koji su usečeni u sredini, a stoličice se prave sa naslonima za glavu i noge, u zavisnosti od deteta, sa određenim dodacima koji se tapaciraju.

Poželjno je što više slobodnog prostora u sobi, da bi se detetovo kretanje “proširilo”.

Razne igračke su veoma često pomoć u razvijanju motorike, kao i u edukaciji deteta. Svaka igračka je edukativna na svoj način. Čak se od najprostijih stvari mogu napraviti korisne igračke, pomoću kojih će još bolje da se razvije dečja mašta.

Nažalost, neki osnovni komadi nameštaja neophodnog deci ometenoj u razvoju ne mogu da se nađu na tržištu. Zato su roditelji prinuđeni da se sami snalaze, da dizajniraju i improvizuju u prostoru koji im je na raspolaganju. Ali, nekad to i nije tako loše, jer je sve zanimljivije i draže od običnog.

Na kraju, “svako dete je dete - da ga volite i razumete”, pa i na poseban način!

Olivera Kovačević