Reč je o srećnoj mami četvorogodišnjeg dečaka, koja zajedno sa suprugom uživa u odrastanju deteta. Njena velika želja je da sinu podari bar jednu sestru ili brata. Ali, suprug se tome ozbiljno protivi. Kao glavni razlog navodi svoju bojazan da neće moći da voli drugo dete kao prvo, da neće imati dovoljno vremena da se podjednako posveti deci. Zbog bračne harmonije, naša čitateljka potiskuje svoju spontanu, sasvim prirodnu potrebu za još jednim detetom.
Objašnjenje ove situacije smo potražili od Vlajka Panovića, specijaliste medicinske psihologije, stručnjaka koji se dugo bavi posledicama brojnih životnih izazova, pa i bračnih nesporazuma.
Majčina pesma
- Deca su proizvod ljubavi, ali pre svega nesebične ljubavi, one koja je bez uslovljavanja. U ovom slučaju, u pitanju je uslovljena, racionalna ljubav. Naime, danas se sve češće ulazi u brak racionalno, iz raznih interesa. Međutim, postoje daleko drugačiji pristupi stvaranju novog života, sa izuzetnom duhovnom dimenzijom. Da pomenem primer jednog afričkog plemena, koje za dan rođenja deteta uzima dan kada je ono postalo misao majčinog uma. Osluškujući zvukove prirode, buduća majka bira pesmu koja joj se učini najmilijom i njom priziva dete. Tek tada bira partnera sa kojim će ga roditi, ali pošto i on nauči melodiju iste pesme. Naučiće je i njena majka, kao i žene u selu, kako bi mogle da jednog dana, ako dete padne i povredi se, pesmom da pomognu da ono lakše prevaziđe bol. Istom pesmom, majka prati sve faze detetovog odrastanja, počevši od najranijeg detinjstva do odlaska u lov, do udaje ili ženidbe.
Roditeljska sebičnost
Ne postoji ništa uzvišenije od stvaranja novog života - da dvoje, muškarac i žena - «nevidljivo» stvore treću osobu, koja liči na njih. Ali, neosvešćenost, odnosno odsustvo duhovnosti, razlog je što se u Srbiji abortusom ubije na desetine hiljada nerođene dece. Zamislite dramu onih ljudi koji ne mogu da imaju dete. Ili osećanja partnera koji žele da usvoje tuđe dete. Uporedite to sa sebičnim razmišljanjem čoveka koji se pita da li će moći da voli i drugo dete - sa ženom koju je odabrao!? To govori o velikoj sebičnosti, o tome da taj čovek najviše vodi računa o samom sebi.
Majci, koja je u takvoj situaciji, savetujem da dobro razmisli. Pre svega, da li uopšte treba da ostane u braku sa takvim čovekom. Jer, emocionalna zrelost ne prati kalendarski uzrast, niti intelektualnu zrelost. Postoje veoma obrazovane osobe, srednjih godina, koje su emocionalno nezrele. Takva vrsta zrelosti se postiže kroz odricanje, kroz usvajanje odgovornog ponašanja, kroz uvažavanje potrebe drugog, spremnošću da se odreknemo nečega da bi ga dali drugima.
Socijalni ljubavnici
Razlog zbog kojeg partner ne želi drugo dete, u ovom slučaju suprug, može da bude i taj što se on zadovoljava time da kraj njega bude majka njegovog deteta, a ima nameru da pribegava paralelnim vezama - kojima će opet da zadovolji sebe i svoje potrebe, seksualne i socijalne. Naime, u psihologiji postoji kategorija "socijalni ljubavnici". Takvi ljudi ne ulaze u paralelne veze iz razloga "kompenzacije" nedostataka u braku ili u vezi, već da bi bili viđeni, a drugog "partnera" doživljavaju kao svoj plen.
Ono što je osnovno u situaciji kada majka želi da rodi drugo dete, a suprug se tome protivi - jeste razgovor i sučeljavanje činjenica. Majka treba da iskaže svoj stav, a suprug da objasni svoje argumente. U principu, najčešće se ističe materijalni momenat - koji jeste važan, ali nije najvažniji. Dokaz da je tako su siromašne porodice koje imaju više dece. I više ljubavi!
Razgovori do pet minuta
Još jedno, moguće rešenje je da mudra žena može mnogo da postigne uz strpljenje i malo lukavstva. Ali, ipak ne bih to predlagao - već spontan, iskren razgovor. Nažalost, razgovori bračnih partnera u Srbiji uglavnom traju tri do pet minuta. To pokazuje da svako "živi svoj život", a ta sloboda partnerima daje "krila" i smanjuje osećaj dovoljnog pripadanja porodici. Sve to pokazuje da živimo neosvešćeno, odnosno da većina ljudi danas živi tako što zna šta neće, a malo je onih koji znaju šta hoće.