Velike promene u porodici (dolazak nove bebe, razvod roditelja, gubitak nekog člana porodice kao što su baka ili deka, preseljenje...) izazivaju stres kod svih njenih članova. Kao odrasla osoba vi verovatno već imate izgrađene mehanizme borbe sa stresom. Možda više spavate, ili ste primetili da vam tada najviše prijaju fizičke aktivnosti, ili prijateljska neobavezna ćaskanja... Međutim, vaše dete koje nema znanje, ni načine da savlada stres, pokazuje drugačije emocije i raspoloženja: strah, otpor, povlačenje u sebe, ćutanje... ili, nasuprot tome, česte izlive besa. Najređi su oni mališani koji, pod uticajem svojih roditelja, novim iskušenjima pristupaju kao izazovima, raduju im se i požuruju ih. Vaša reakcija na detetova ponašanja uveliko će odrediti njegovu buduću stabilnost, kao i stav koji će ono izgraditi prema promeni na koju ga pripremate. Naime, ako vi na sve ono što smatrate nepoželjnim i neprihvatljivim (na primer, dete stalno viče na vas, iako niste ništa "krivi", i jasno vam je da se samo "prazni" zbog straha od onoga što ga preseljenjem očekuje), reagujete pogrešno, ono će se dodatno zaključati u sebe. Međutim, ako uspete da zadržite dozu smirenosti, pustite ga da se istutnji, a zatim ga zagrlite - ne samo da će detetovo trenutno neprijateljstvo brzo splasnuti, već ćete mu pokazati da ga razumete, podržavate, da se ne ljutite na njega, da ste spremni da razgovarate.

Drugim rečima, ne zaboravite da ono ima pravo na otpor. Sve što je neizvesno i nepoznato izaziva otpor i kod odraslih osoba, pa zašto ne bi i kod deteta? Upravo se spremate da mu promenite život, i samo zato što bi vama bilo lakše da dete pokaže oduševljenje ili radost - ne znači da ono nema pravo da pokaže svoje prave emocije.

Ukoliko iz ma kojih razloga planirate preseljenje porodice u drugo mesto, grad, državu... - vodite računa o sledećem:

1. Realna slika. Nemojte preterano hvaliti ono što očekujete da će vas na novom mestu sačekati. Bez ozbira koliko želeli da sve protekne u najboljem redu, sigurno je da ni vi ne možete znati baš svaku pojedinost. Umesto toga budite sa detetom iskreni. Uzdržite se od velikih hvalospeva, ali i od pokazivanja sopstvenih strahova.

2. Pazite na svoj rečnik. Kada kažete: "Tamo će ti biti super!" ili: "Tamo će sve biti drugačije!", niste rekli ništa konkretno. Vi znate šta ste pod tim izjavama podrazumevali, ali vaše dete ne zna. Takođe, nikako ne koristite pretnju kao što je: "Tamo su učiteljice mnogo strožije, moraćeš više da ih slušaš".

3. Vaša podrška. Kada pripremate dete za preseljenje, ne samo da treba da obećate da ćete mu biti maksimalno posvećeni, već se toga i pridržavajte. Recite mu da ćete biti uz njega sve dok se ne navikne na svoju novu okolinu, da na vas može potpuno računati, da ćete sve eventualne teškoće prevazići zajedno.

4. Objasnite razloge. Ako ste sigurni u opravdanost promene za  koju se spremate, objasnite razloge i svom detetu. To može biti promene zaposlenja, stambeni razlozi... Bez ozbira koliko dete bilo malo, recite mu konkretno, na način primeren njegovom uzrastu, zašto se, zapravo, preseljavate. Jasno, posebno akcentujte zašto očekujete da će vam na tom novom mestu biti bolje.

5. Niste supermen. Ne predstavljajte sebe kao heroja. Prirodno je da izvesnu dozu straha ili nepoverenja prema nepoznatom osećate i vi. Ukoliko ove svoje emocije sakrijete od deteta ono će pretpostaviti da i ono mora da izigrava nekoga bez mane i straha, iako to ne odgovara njegovom unutrašnjem doživljaju. Nemojte potiskivati svoje strahove. Umesto toga pokušajte da se sa njima suočite i prevaziđete ih. Podrazumeva se da nećete njima opterećivati svoje dete, ali je sasvim u redu da priznate: "Ni meni ova promena neće biti laka. Svi ćemo morati da se malo potrudimo  i naviknemo."

6. Društvo. Ukoliko je vaše dete već steklo neke drugare u svom vrtiću ili školi i "vezalo" se za njih, kao i za svoju vaspitačicu ili učiteljicu - sigurno će postavljati niz pitanja u vezi njih. Vaš eventualni stav da će u novom mestu dete odmah steći nove drugare, možda jeste istinit, ali u trenutku kada dete toga još nije svesno i pokazuje žalost za svojim postojećim društvom, radije mu pružite utehu. Objasnite da će sa njima moći da se čuje telefonom, da ćete mu pomoći da im piše, da će se možda i posećivati. Vi najbolje znate da li će se sve to i dogoditi, ali nema razloga da odmah sečete veze sa  svim onim što vaše dete vezuje za mesto u kome ste trenutno.

7. Baka, deda, rođaci, prijatelji...  Vaše dete može biti emotivno vezano za više osoba iz svog sadašnjeg okruženja. Pre nego što počnete da ga pripremate na preseljenje, i ove osobe obavestite o promeni. Dogovorite se sa njima da što je moguće više svoje emocije "drže pod kontrolom", odnosno da nikako ne pokažu pred detetom suze, tugu, bol zbog skorog rastanka.

8. Zanimljivosti. Raspitajte se i pronađite zanimljivosti za vaše dete u tom novom mestu. Predstavljajući mu potencijalne izazove možete postići da izazovete i pojačate želju za odlaskom. 

9. Sopstveno raspoloženje. Što je vaše dete mlađe, više će imitirati svoje najveće uzore, tj. vas, svoje roditelje. To istovremeno znači da će se na njega "lepiti" i vaše raspoloženje ili neraspoloženje, vaši strahovi ili vaša radost. Ono neće umeti da ih racionalno objasni ili verbalno izrazi ali će njegovo osnovno, bazično raspoloženje biti kopija vašeg. Utoliko je važnije da o velikim, važnim odlukama koje će uticati ne samo na život jednog člana vaše porodice već na sve vas, najpre dobro razmislite vi sami. Preradite tu informaciju, pustite da "odleži", odlučite šta želite. Tek tada, kada ste vi stabilni i spremni za razgovor sa detetom, sa tim razgovorom i počnite.

10. Rituali. Promena na koju pripremate dete uliva dozu nesigurnosti. Ipak, ono što će ga lako podsećati da u njegovom životu postoje stalne, nepromenljive stvari koje se ne menjaju od nekih spoljnjih faktora jesu vaši porodični rituali. Upravo sada je veoma važno da ih ne preskačete i ne izbegavate. Oni će uticati na dodatno poboljšanje vaše porodične atmosfere, održavaće dete stabilnim i podsećati ga da za vaše zajedničke aktivnosti uvek imate vremena.

Jelena Holcer, pedagog