Oni koji brane tradiciju uzimanja muževljevog prezimena obično kao razloge "za" navode da je u pitanju običaj koji nema veze sa pitanjem ženskog identiteta, da je lakše imati jedno prezime, te da će deca biti zbunjena ako se roditeljima prezimena razlikuju.
Onih drugih argumenata takođe ima dosta. Duga prezimena ne moraju biti problem, i poznato je da su dugačka imena i prezimena potpuno uobičajena u nekim kulturama - latinoameričke serije koje imamo priliku da pratimo svakodnevno na raznim TV kanalima prepune su likova sa podugačkim imenima.
Postoje razne opcije šta učiniti sa prezimenom, i neke od njih su specijalno interesantne (za našu kulturu veoma egzotične). Jedna mogućnost jeste da žena "usvoji" muževljevo prezime i da ga upotrebljava u socijalnom kontekstu, a zadrži svoje u profesionalne svrhe. Ovo je sve češći slučaj na Zapadu, gde je zakonski legitimno na primer, da žena, ukoliko je odlučila da uzme oba prezimena, može da potpisuje čekove sa jednim od njih (ili sa oba).
Naredna mogućnost je da oba supružnika dodaju prezime onog drugog, u kom slučaju će cela porodica imati dva prezimena. Jedan od najčuvenijih primera su ćerka Marije Kiri, Irena Žolio-Kiri, i njen suprug Frederik Žolio-Kiri. Oni su posebno interesantan par, jer prožimanje nije bilo samo formalno: budući da su zajedno potpisali mnoge radove, i uz to imali skladan brak, zajedničko "dvoprezime" samo je simbolički predstavilo prirodu njihove veze.
Zanimljiva (i za mnoge muškarce najopasnija) opcija jeste da oba supružnika uzmu njeno prezime. Uostalom, ako to nije toliko važan deo identiteta, onda muškarac može podjednako da ga se odrekne, kao i žena.
Na kraju, možete iskombinovati dva prezimena u jedno, ili smisliti novo - što je posebno zahvalno ako vam se prezime ne dopada, ili mislite da je predugačko.