"Još od 15. godine, kada sam dobila prvu menstruaciju, svaka je bila užasna. Nepodnošljiv bol, potoci krvi, često onesvešćivanje i užasne upale su bile redovne prvog dana ciklusa. U srednjim dvadesetim godinama situacija je postala gora - toliko da nisam mogla da dolazim na posao kada imam menstruaciju."

Ovako svoju priču započinje američka blogerka Kejl Hak, prisećajući se jedne od najgorih epizoda u svom životu.

"Došla sam da prespavam kod tadašnjeg dečka. Sutradan sam se probudila naduta kao balon pred pucanjem. Grčevi su bili nepodnošljivi, toliko da nisam mogla ni da ustanem. Zgrčila sam se u pozi fetusa i pokušala da stisnem zube, ali nije uspelo. Jedva sam se oteturala do kupatila u nameri da se spustim u kadu punu tople vode, što je ponekad umelo da mi pomogne. Pre nego što sam ušla, krenuo je da me obliva vreo znoj a u ustima sam imala metalan ukus. Vid mi se zamutio, pala sam na kolena i počela da povraćam. Na kraju sam se i onesvestila tu u kupatilu. Glavom sam svom snagom udarila u pločice. Kada sam došla sebi, bukvalno sam otpuzala do kreveta, javila sam da neću doći na posao i čekala sledeći talas bola.

Sedamnaest godina posle i nakon pet lekara, konačno sam našla ginekologa koji je želeo da me sasluša. To je prvi ginekolog koji je priznao da moji bolovi zvuče ekstremno i poslao me na ultrazvuk. Nedelju dana kasnije, dobila sam i rezultate. Na desnom jajniku imala sam ogromnu dermoidnu cistu - dobroćudni tumor jajnika.

Dermoidne ciste su prilično česta pojava, ali ništa manje strašna zbog toga. Često sadrže hrskavicu, koštano tkivo, zube, znojne i lojne žlezde, dlaku i slične stvari. Često se ove ciste javljaju u reproduktivnim godinama žene i mogu da odseku jajniku dovod kiseonika. Ako se ne leče, mogu da se preobraze u pravi, zloćudni tumor.

Dermoidna cista je oblik teratom tumora, a reč "teratom" potiče iz grčke reči koja ima značenje "čudovište". I kako mi je rekao moj ginekolog, ja svog "čudovišta" veličine veće pomorandže sam morala da se rešim u narednih tri do šest meseci.

Uplašila sam se operacije, opsesivno sam gledala dokumentarce na tu temu i čitala iskustva drugih. Bila sam uverena da ću umreti na operacionom stolu, te sam se propisno pozdravila sa svima.

Eto, da ne čekate kraj priče, preživela sam operaciju, a ginekolog mi je predložio da, ukoliko ciklus nastavi da bude bolan, probam sa kontraceptivnim pilulama. Četiri meseca je prošlo, a ja i dalje nisam osetila potrebu za tim.

I dalje mi nije jasno kako je nešto veličine ogromne pomorandže moglo da raste u meni a da ja toga nisam svesna. Međutim, sada mi je jasno da su moji konstantni bolovi u donjem delu leđa i činjenica da ne mogu da spavam na levoj strani bili signali da se nešto čudno dešava.

Prava sam srećnica što sam naišla na ginekologa koji je želeo da me sasluša. Mnoge žene su mi se posle ove moje priče poverile i rekle da su ih ginekolozi godinama otpisivali, uveravajući ih da preteruju i umišljaju.

Ali vi ste te koje znate svoje telo i koje živite u njemu celog života. Ako smatrate da nešto nije u redu, imate puno pravo na punu pažnju ginekologa. I ne odustajte dok je ne dobijete. Ja sam uspela iz šestog puta, ali nisam odustala. Nemojte ni vi."