Književnica Sara Sahagien iz Toronta, koja se uglavnom bavi feminističkim temama, opisala je svoje iskustvo u vođenju deteta "na povocu".

"Prvi put kada sam videla dete na povocu, imala sam 8 godina, i bila sam u šetnji sa svojom porodicom. Bili su to prijatelji mojih roditelja, a ja sam bila zapanjena što vidim dvogodišnjakinju na povocu. 'Oprostite, da li je to povodac', pitala sam ih a roditelji devojčice su mi sa smeškom odgovorili: 'Jeste, bez njega bi nam pobegla'. U tom trenutku znala sam da nikada ne želim biti takav roditelj jer je to za mene značilo gušenje slobode sopstvenog deteta. Nikada se ne bih ponašala prema svom detetu kao prema zatvoreniku", zaključila je Sara tada.

Ona je kasnije u društvu često prepričavala to dešavanje i uvek kritikovala roditelje devojčice, čak im se i podsmevala.

Kada je dva dana pre svog venčanja otkrila da je trudna, bila je presrećna. Imala je 33 godine, bila je potpuno spremna za majčinstvo i maštala je o svemu što budućnost donosi. Sanjala je o puno dece, zabavnim trenucima, slobodi i istraživanju. Odlučila je da će biti velika podrška svom detetu, da će mu dozvoliti slobodno da istražuje svet i da razvijaju kreativnost, da će im biti vodič, a ne autoritativni vođa.

Sve to je zamišljala, ali kako kaže, nikada se nije mogla dovoljno spremiti za ono što sledi. Njeno dete je sa 11 meseci pokušalo da skoči sa nameštaja i popelo se na policu sa knjigama. Činilo joj se da nikakva zaštita nije bila dovoljna za njenu bebu.

Pokušavala je dete da drži češće u kolicima, bar na mestima gde je veliki promet ljudi, ali njena devojčica bi iz protesta skidala i bacala cipelice, sve dok je ne pusti da slobodno trči i istražuje.

"Kada smo suprug i ja to sve videli, imali smo dva izbora: odgajati dete tako da nikad ne vidi spoljašnji svet i sve o društvu učiti od kuće, ili naručiti povodac za decu na internetu. Izabrali smo ovo drugo", priznala je, a onda otkrila kako je koristila povodac za svoje dete:

"Prošlog meseca, moja ćerka i ja smo imale jednu od naših avantura na povocu u tžnom centru. Privlačili smo pažnju okoline, a u jednom trenutku je lepo odeven gospodin pratio moje dete dok sam ja sedela na prljavom podu pokušavajući da joj obujem čizmu na desnu nogu, koju je sedmi put izula tog popodneva. Zarežao je svom prijatelju: 'Ozbiljno? Ova žena kao da misli da je njeno dete pudlica.'"

Dete na povocu
Shutterstock Dete na povocu

Iako je znala da će naleteti na brojne komentare, ovo ju je iznerviralo.

"Pokazala sam mu srednji prst! Dok razmišljam o svojim prvim godinama majčinstva, povodac za moju ćerku mogao bi se smatrati kao simbol neuspeha. Istina, nisam ispunila svoju fantaziju o odgajanju malog deteta koje sigurno luta pored mene u prirodi, ali znate zašto? Obavljanje roditeljskih obaveza zahteva otpuštanje tih naivnih fantazija o tome kako bi roditeljstvo trebalo da izgleda", kaže Sara.

Pre nego što postanemo roditelji, mnogi od nas tvrde da deci neće dozvoliti da gledaju crtaće, da ćemo koristiti samo platnene pelene ili da ćemo naučiti decu da se uspavaju sami sa samo 5 meseci, ali da li je to stvarno tako?

"Stvarnost je sledeća: Roditeljstvo je gomila najbolje postavljenih planova koji budu potpuno poremećeni kada se sićušno ljudsko biće sa svojom slobodnom voljom konačno useli u vaš dom", govori Sara i dodaje:

"Kao novopečena majka, odlučila sam da neuspeh u ispunjavanju svojih nerealnih roditeljskih očekivanja preoblikujem u uspeh. Uspešno sam prilagodila odgajanje živahnog, avanturističkog, superbrzog deteta koje zapravo imam. Ono za čim žalim nije povodac, to su godine koje sam provela osuđujući druge roditelje pre nego što sam se i sama našla u njihovoj koži", zaključuje Sara.

Da li biste vi koristili povodac za svoje dete?

(Yumama)