Mnogi ljudi imaju običaj da iseku buđav deo hleba i ostatak normalno pojedu. Sada je otkriveno koje opasnosti se kriju iza konzumiranja buđavog hleba.

Problem je u tome što, kad hleb počne da buđa, bez obzira što ne igleda tako, na tom hlebu nema dela koji nije prekriven plesnima. Telo buđi je građeno od gustog sastava vlaknastih ćelija bez hlorofila, obično bezbojnih. Te vlaknastećelije se zovu hife, zbog kojih pliesan izgleda paučinasto i pahuljasto. Hife rastu kao isprepletena mreža i nazivaju se micelij.

Buđi su mikroskopske gljivice, a postoji nekoliko vrsta od kojih neke u hranu otpuštaju mikrotoksine, zbog kojih se s vremenom ljudi mogu jako razboleti. Oni koji jedu buđav hleb imaju veći rizik za oštećenje bubrega i jetre i oslabljenje imuniteta. 

Čak i kod kupljenog narezanog hleba nije sigurno uzeti krišku koja golim okom izgleda čisto, ako se na nekim drugim kriškama već pojavila buđ. Iako tako izgleda nije čista, i već se na svim kriškama nalaze plesni. Cela kora hleba je prekrivena hiljadama spora plesni. I zato je bolje odmah baciti u smeće.

Iako ljudi jedu buđ na proizvodima kao što su sir, soja sos ili putem antibiotika, buđavi hleb je kockanje sa zdravljem. Budući da postoji mnogo vrsta buđi, od kojih neke nisu opasne za ljudsko zdravlje, a sve mogu doći u doticaj sa hranom, pitanje je koliko ta vrsta buđi na hlebu može da našteti zdravlju. 

Takođe, treba uzeti u obzir migraciju spora buđi sa hleba na ostalu hranu koja joj je u blizini jer se i ona može kontaminirati.