Današnja istraživanja ukazuju na to da razvoj ljudskog mozga zavisi od okruženja u kome dete raste i iskustava koja stiče isto onoliko koliko i od genetike. Baby handling (pravilno postupanje sa bebom) omogućava razvoj i ostvarenje punih potencijala dece.

Mozak mora sa periferije da primi dovoljnu količinu odgovarajućih stimulanasa, koji će biti obrađeni kako bi se formirali normalni obrasci funkcionisanja, što se postiže pravilnim postupanjem sa bebom u svakodnevnim rutinama.

Jedna od rutna je i menjanje pelena, što se dešava više puta tokom dana i noći. Od načina na koji to odrasli rade zavisi kako će se beba razvijati. Često se više pažnje poklanja tome koje pelene se koriste, jednokratne ili pamučne, od kakvog su materijala, koju kremu odabrati, a mnogo manje se vodi računa o načinu kako se to sprovodi sa bebom.

Roditelji za nekoliko dana postanu spretni u menjanju pelena, što najčešće znači da to rade sve brže jer se pokreti automatizuju, a za bebu to postane neprijatno iskustvo, jer nema dovoljno vremena da se prilagodi svim promenama koje se tada dešavaju. Ostaje bez odeće i pelene koja je štiti, dolazi do nagle promene temperature vazduha, kontakt golom kožom sa podlogom za presvlačenje je iznenadan, brisanje vlažnim maramisama ili pranje vodom je takođe veliki stres jer se dešava prebrzo i često bez ikakve najave.

Vrhunac stresa je hvatanje za noge i podizanje karlice u vazduh. To prvo znači da beba ostaje bez oslonca, što aktivira primitivne reflekse i pojačava njihovu aktivnost. Umesto da se vremenom integrišu u svrsishodne pokrete, ovi refleksi su i dalje prisutni, što se odražava na spontanu aktivnost deteta. Dete izvodi i dalje brze, nagle, nesvrsishodne refleksne pokrete umesto usmerenih, sporijih, ciljanih kretnji rukama i nogama.

Drugi negativan efekat povlačenja nogu u vis prilikom menjanja pelene su mikrotraume pri istezanju mišića leđa u lumbalnom delu i moguće pomeranje pršljenova kičmenog stuba. Ove povrede, iako nisu vidljive u ovom uzrastu, kasnije kod dece i odraslih mogu da se manifestuju bolovima i nepravilnim položajem kičmenog stuba, što potvrđuju fizioterapeuti koji se bave koštano-mišićnim problemima kod dece i odraslih. Poznato je da je najčešći razlog obraćanja lekaru odraslih u čitavom svetu upravo problem bola i ukočenosti u lumbo-sakralnom delu leđa.

Kada se beba pri menjaju pelena okreće u položaj na bok potpuno je bezbedno, a ona istovremeno dobija i informacije o pravilnim obrascima okretanja na stranu i kako da se iz ležećeg položaja na leđima okrene na stomak.

Naučno je dokazano da je najveća plastičnost mozga 2-3 meseca pre i 6-8 meseci posle rođenja. Upravo je ovo i najvažniji period u razvoju motoričkih obrazaca kod deteta. Sa navršenih 7 meseci, dok je na leđima, beba sama odvaja karlicu od podloge i stavlja stopala u usta. Do tada je jako važno da ovaj pokret ne izvodimo pasivno i time ugrozimo normalan motorni razvoj i trajne povrede do kojih može da dođe nepravilnim postupanjem sa bebom.