Da li me vidiš? Otvorili smo ti vrata – govori. Dajem ti ruku – uzmi je, ne tražim puno – pogledaj me. Tu sam pored tebe – ne plaši se. Trčimo i učimo nove reči – tu sam da ti pomognem. Razumem te da nekada nećeš – polako ćemo. Ti i ja smo prijatelji i pobedićemo tvoj problem.

Govorimo o problemu koji se zove autizam.

Šta je autizam?

Često pitanje koje postavljaju roditelji koji imaju problem sa svojim detetom. Autizam je veoma složen razvojni poremećaj. U svojoj kliničkoj slici obuhvata slabu socijalnu interakciju i komunikaciju sa ponavljajućim (stereotipnim) pokretima. Češći je kod dečaka nego kod devojčica. Autizam nije retka pojava i sve je veći broj dece sa ovom vrstom razvojnog poremećaja. Prvi znak autizma je izostanak kontakta očima, a pored njega i neuzvraćanje osmeha osobi koja mu se osmehuje, izostanak odazivanja na poziv po imenu ili okretanje na glas bliske osobe.

Dete sa autizmom ne prati pogledom predmet koji mu se pokazuje, ne mazi se, niti započinje bilo koji vid nežnosti sa bliskom osobom, ne imitira pokrete ni izraze lica, ne pokazuje sreću kada je u kontaktu sa drugom decom. Kontakt sa drugim osobama ili druženje sa decom je otežano kao i igra sa njima. Uglavnom se igraju sami ili sede u nekom ćošku gde se stereotipno igraju, nesvesni svoje okoline.

Kako se bavimo ovim problemom?

Multidisciplinarni pristup kod dijagnostikovanja poremećaja iz autističnog spektra je potreban i neophodan. Prva karika u lancu timskog rada je uključivanje logopeda, psihologa, reedukatora psihomotorike, senzornog integratora, dečijeg psihijatara i drugih stručnjaka po potrebi. Ako je potrebno, uključuju se i sledeće dijagnostičke metode poput EEG-a, MR snimanja, ispitivanje sluha, laboratorijske i metaboličke analize.

Ako pitate za lek za autizam?

Lek za autizam još uvek ne postoji. Postoji metodološki strukturisan logopedski tretman koji je na osnovu testovnog materijala prilagođen detetu. Govorno jezičke sposobnosti i razumevanje dete uči na logopedskom tretmanu. Iako se na logopedskom tretmanu dete 'veštački' uvodi u ulogu onomatopeje, reči, rečenice, slike, povezivanje slike sa rečima, na tretmanu reedukacije psihomotorike se sve to povezuje i radi se na razumevanju govora (tj. osnovnih naloga koji mu se upućuju u kući, vrtiću ili široj okolini).

Logopedski tretman je pasivan tretman gde dete sedi i posmatra ono što mu se daje, a reedukacija psihomotorike je tretman pokretom, gde dete u prostoru primenjuje sve što je pasivno učilo na logopedskom tretmanu. Takođe, dete postaje svesno sebe i drugih, uči pokazni gest kojim počinje da pokazuje delove tela na sebi i na drugima.

Treća karika u radu sa decom pervazivnog spektra je tretman senzorne integracije, gde deca sa autizmom uče da reaguju adekvatno na raznovrsne senzorne nadražaje.

Četvrta karika je psihološki tretman, koji je podjednako bitan s obzirom na to da deca sa autizmom ne izražavaju i ne ispoljavaju svoje emocije, ponekad imaju neadekvatno ponašanje za širu okolinu, nekada znaju da budu i agresivna prema sebi, a i prema drugima... Zato je jako bitno da u timu bude uključen i psiholog koji radi na celokupnom sociemocionalnom razvoju deteta.

Mnoge priče su ispričane o ovom problemu, još uvek misterioznom za nas stručnjake. Zašto misterioznom? Zato što je nepredvidiv i mnogi aspekti još uvek nisu rasvetljeni. Uvek može da nas iznenadi.

Postoji priča mame Katarine koja je svoju ćerku svako jutro u vrtić vodila istim putem jer, ako bi nešto menjala, mala Maša bi plakala i vikala. To je mami smetalo. To je jako bolelo. Htela je da pomogne, a nije znala kako ni kome da se obrati. Jednog dana slomljena i u suzama je zakucala na vrata logopedskog centra. Posle razgovora i dijagnostike koja je bila timska (logoped, psiholog i reedukator psihomotorike) krenuli smo da radimo.

Maša je bila divlja, neuhvatljiva devojčica, kojoj je pogled lutao i bilo je potrebno strpljenje i veština da se uhvati taj njen pogled. Znala je da pola sata plače, baca igračke i besciljno trči po senzornoj sobi. Gledali smo sve to i pitali se kada će stati i pogledati nas, kada će se osmehnuti, mahnuti, poslati poljubac. Neizvesnost i agonija kroz koju je mama Katarina prolazila zajedno sa nama je bila teška, tužna i na trenutke obeshrabrujuća. Ali, život je nekada nepredvidiv, ne ide onim tokom kojim smo zamislili.

Lepa mama Katarina sa svojim anđelom Mašom. Da li možemo da vratimo vreme da Maša nema problem i da je mama srećna? Ne, ne možemo. Moramo se uklopiti u tu kockicu koju nam je Maša pružila na dlan, biti obazrivi i nastaviti da joj pomažemo, tako što ćemo joj pomoći da postane deo našeg, stvarnog sveta. To je ono što nas stručnjake čini srećnim, a i mamu Katarinu. Upravo ta sreća, nekada prividna, davala je snage nama, mami i svima koji su učestvovali u životu male Maše. Ona je išla napred, a i mi sa njom, srećni i radosni jer se video napredak.

Maša je počela da se okreće kada je pozovemo, smejala se svojoj mami kada je vidi na vratima, slala nam je poljupce i mahala do sledećeg dana. Kada bi se vrata zatvorila svako od nas je krio suzu, ali radosnicu. Život jeste nepredvidiv i teče krivudavo, a mi smo tu da ga usmerimo i pomognemo koliko možemo deci koja imaju problem u komunikaciji i interakciji sa drugima. Maša raste i napreduje. Idemo napred, korak po korak, a cilj su nam nove reči, pesmice, novi drugari. Cilj od koga ne odustajemo ni mi, ni mama Katarina.

Tu je, naravno, i tata, obožava svoju mezimicu i iz prikrajka se raduje svemu. Još uvek bojažljivo, ali svakim danom sve sigurniji u uspeh svoje Maše. Maša nam svaki dan kuca na vrata. Poklanja nam najlepši osmeh i poneku reč. Naučila je da sama skida svoje cipelice i da ih stavlja na policu, pere svoje male ruke, a do juče nije volela dodir vode i sapuna. Seda na stolicu i počinje svoje učenje. Mnogo smo naučili od nje. Tako mala, a već drži čas o upornosti i istrajnosti koju joj je nametnuo život.

Ovo je samo jedna od hiljadu priča koju ste čuli. Mi smo ispričali svoju, a želja nam je da sledeće godine ispričamo još priča gde smo pomogli, olakšali ono sa čime se susreću roditelji ove dece. Želje su velike, ali ovi roditelji imaju samo jednu - da im dete postane svesno sebe, njih i drugih koji ih okružuju. Otvorili smo svoja vrata… uđite i obratite nam se – tu smo da pomognemo vama i vašem detetu.

Logoped Nataša D. Čabarkapa

Pročitajte i...