Taktilni sistem, odnosno prijem informacija preko kože i njihova kasnija obrada, od izuzetne je važnosti za celokupan razvoj. Aktivan je još dok je beba u stomaku - ona oseća granice svoga tela pri kontaktu sa telom majke, oseća plodovu vodu, dodir pupčane vrpce ili kada rukom dodirne svoju nogu, usne, neki drugi deo tela.

Čulo dodira ima nekoliko zadataka - da odredi gde se na telu prima informacija, odnosno gde smo dodirnuti, da li je taj dodir opasan ili ne, odnosno da li treba da se štitimo, a omogućava nam i prepoznavanje predmeta. Ono je tesno povezano sa socio-emocionalnim razvojem i kao takvom mu treba posvetiti posebnu pažnju.

Poremećaj u obradi taktilnih informacija znači da dete primljene informacije doživljava ili preterano intenzivno (tada se radi o preosetljivosti), nedovoljno intenzivno (nedovoljna taktilna osetljivost), ili mu je potrebno da neprestano nešto dodiruje (tada govorimo o taktilnom traženju). Bez obzira na to o kom tipu poremećaja je reč, potrebno je pomoći detetu da mozak počne pravilnije da tumači signale koji se primaju putem kože.

Logopedski tim je osmislio aktivnost koja deci pruža adekvatnu stimulaciju, a upotrebljene materijale već imate u kuhinji. Prva smesa je želatin, napravljen prema uputstvu, sa dodatkom jestive boje (po želji). Druga je napravljena tako što smo potopili čia semenke. Kada odstoje 2h formiraju gelastu opnu, ljigavu na dodir.

Svaka smesa daje intenzivan taktilni podražaj. Možete napraviti i smesu od lanenog semena ili od brašna i vode, možete koristiti i pesak (npr. kinetički), gel za tuširanje ili tečni sapun, penu za brijanje.

Da biste napravili igru, možete ubaciti unutra predmete koje će dete tražiti (kamenčiće, klikere, plastične figurice i sl).

Kod dece koja su preosetljiva, najavite detetu aktivnost, objasnite da može da prekine u bilo kom trenutku i postepeno ga izlažite ovim sadržajima. Kroz postepeno prihvatanje i navikavanje na različite (neprijatne) teksture na koži vremenom se smanjuje preosetljivost.

Kod deteta koje je nedovoljno osetljivo stiskajte smese, gnjavite, bockajte brzim pokretima, a možete čak i kombinovati dve smese, tako da jedna ruka bude u jednoj, a druga u drugoj. Kod deteta koje stalno traži nove taktilne nadražaje dobro je da nakon izlaganja ovim smešama (npr. dete pritiska, bocka ili izvadi nešto), napravite pauzu, kako bi mozak obradio do tada prikupljene informacije. Vreme pauze možete iskoristiti da odredite boju kamenčića, prebrojte do tada izvađene predmete ili jednostavno brojte do pet.

Prikladna obrada taktilnih informacija je od izuzetne važnosti za doživljaj svoga tela i spoljašnjeg sveta, prepoznavanje predmeta koji nas okružuju, uspostavljanje socijalnih kontakata, istraživanje okoline, a kasnije i prepoznavanje slova i brojeva pred polazak u školu.