Možda vam se desilo nekada da detetu kažete: "Daj mi levu ruku?", a da vam ono prvo da jednu, pa drugu jer nije sigurno koja je leva. Ili da mu kažete da ide ispred vas, a ono ipak stane iza vas, jer ne može da napravi razliku između ovih odnosa.
Da bi dete moglo adekvatno da se orijentiše u prostoru, potrebno je da formira pojmove kojima se opisuju odnosi u prostoru. Formiran pojam znači da je dete, krećući se po prostoru, steklo raznovrsna iskustva koja su mu omogućila razumevanje specifičnog odnosa, uobličilo ta iskustva (razumelo ih) i naučilo reč za njih. Dakle, ukoliko dete u svom govoru ne koristi pojmove kao što su gore/dole, blizu/daleko, visoko/nisko ili predloge u, na, kroz, iznad i slično, verovatno mu nije jasan njihov sadržaj.
Prostori u kojima se krećemo i postojimo i u kojima uočavamo odnose su: prostor tela ili subjektivni prostor, prostor polja pokreta ili manipulativni prostor i objektivni prostor. Subjekivni prostor je određen granicama našeg tela, prostije rečeno naše telo. Manipulativni prostor je onaj deo prostora koji možemo da opišemo ili obuhvatimo svojim rukama i nogama. Objektivni prostor je čitav prostor oko nas, iznad nas, sve što nas okružuje. U nastavku teksta ćemo vam dati predlog vežbi kojima ćete pomoći detetu da formira pojmove za prostorne odrednice, angažujući svoje telo kao i čulo vida, dodira, ravnoteže, kinesteziju i propriocepciju (osećaj sopstvenoga tela).
Pojmovi koji su bitni za orijentaciju u prostoru su:
Još uvek nema komentara - sjajna prilika da pokreneš diskusiju.