- Deca danas odrastaju mnogo drugačije nego ranije, a neke stvari koje su ranijim generacijama bile normalne, danas su nezamislive.
- Prethodne generacije su bile otpornije, umele su same da se zabave, ali i da se zauzmu za sebe.
Današnji roditelji mnogo više nadziru decu, uskaču kada se pojavi problem i trude se da ih zaštite od neprijatnih iskustava. Pre nekoliko decenija odrastanje je izgledalo drugačije. Deca su imala više slobode, ali se od njih istovremeno mnogo više očekivalo.
Roditeljstvo se tokom poslednjih nekoliko decenija značajno promenilo. Roditelji „starog kova“ možda jesu bili stroži kada je reč o disciplini, ali su deci istovremeno davali mnogo više slobode. Puštali su ih da samostalno istražuju, rešavaju probleme i suočavaju se sa neprijatnim situacijama, umesto da odmah uskaču i rešavaju sve umesto njih.
Zbog toga su mnoga deca vrlo rano usvajala životne veštine koje mlađim generacijama danas mogu delovati prestrogo, pa čak i nezamislivo.
1. Znali su sami da se zabave
"Dosadno mi je" nije bila rečenica koju je bilo pametno često izgovarati. Roditelji bi vrlo brzo pronašli neki kućni posao koji treba obaviti, pa su deca radije sama smišljala kako će provesti vreme.
Izlazila su napolje, istraživala okolinu i igrala se bez stalnog nadzora odraslih. Takva sloboda donosila je i probleme koje su morala da nauče da rešavaju sama.
2. Naučili su da budu otporniji
Mnoge starije generacije odrastale su sa manje materijalnih mogućnosti i morale su da budu snalažljive. Roditelji takođe nisu uvek bili tu da reše svaki problem umesto njih.
Deca bi pogrešila, snosila posledice, nešto naučila i nastavila dalje. Od njih se očekivalo da prihvate kritiku i suoče se sa neprijatnim iskustvima, bez toga da odrasli odmah intervenišu.
3. Ozbiljno su učestvovali u kućnim poslovima
Nije se sve svodilo na spremanje sobe. Deca koja su odrastala na selu brinula su o životinjama i pomagala na imanju, dok su druga prala automobile, kosila travu i obavljala različite poslove u kući i oko nje.
Za to najčešće nisu dobijala džeparac niti stalne pohvale. Podrazumevalo se da su deo porodice i da treba da daju svoj doprinos.
4. Rano su naučili vrednost novca
Nekada nije bilo moguće da dete danas nešto poželi, a već sutra mu to stigne na kućni prag. Za mnoge stvari bilo je potrebno štedeti, zaraditi novac ili jednostavno sačekati.
Deca nisu automatski dobijala ono što žele, pa su rano učila da novac i stvari imaju svoju vrednost i da se svaka želja ne mora ispuniti istog trenutka.
5. Morali su sami da se zauzmu za sebe
Ako bi došlo do svađe na igralištu ili među decom iz komšiluka, roditelji se nisu nužno odmah uključivali. Od dece se očekivalo da se zauzmu za sebe, postave granice i pokušaju sama da reše problem.
Roditelji nisu odlazili u školu zbog svakog sukoba niti rešavali svaki nesporazum umesto njih.
6. Morali su sami da se smire
Odnos prema dečjim emocijama bio je znatno drugačiji nego danas. Roditelji „starog kova“ nisu se uvek mnogo bavili tantrumima i emocionalnim ispadima.
Plač ili ljutnja najčešće nisu menjali njihovu odluku niti automatski donosili dodatnu pažnju. Od dece se očekivalo da se sama smire i pronađu način da se izbore sa frustracijom.
7. Naučili su da rade bez stalnog prigovaranja
Naporno raditi i na kraju dana biti umoran za mnoge starije generacije bilo je nešto sasvim normalno.
Decu su učili da budu ponosna na dobro obavljen posao, dok se stalno žaljenje nije naročito podsticalo. Očekivalo se da urade ono što je potrebno, bez nagrade i pohvale posle svakog zadatka, i da motivaciju pronađu i u sebi.
8. Informacije su tražili u knjigama i enciklopedijama
Pre interneta i mobilnih telefona odgovori nisu mogli da se pronađu za nekoliko sekundi.
Za školski projekat bilo je potrebno otići u biblioteku, otvoriti enciklopediju ili pronaći odgovarajuću knjigu. Takav način rada zahtevao je više vremena, ali i koncentracije, čitanja i razumevanja pročitanog.
9. Znali su sami da pripreme nešto za jelo
Mnogim ranijim generacijama samostalno pripremanje hrane bilo je deo svakodnevice, posebno deci koja su posle škole dolazila kući dok su roditelji još bili na poslu.
Ako sami ne bi pripremili nešto za jelo, mogla su da ostanu gladna. Od starije dece često se očekivalo i da pomognu u pripremanju obroka za mlađu braću i sestre.
Jednostavno su učila – radeći.
Da li je nekadašnje odrastanje zaista bilo bolje?
Verovatno ne postoji jednostavan odgovor. Današnja deca odrastaju u drugačijem svetu i imaju pristup mogućnostima koje ranije generacije nisu imale. Roditelji su danas svesniji značaja dečjih emocija, bezbednosti i potreba deteta.
Ipak, neke veštine koje su se nekada podrazumevale – samostalnost, snalažljivost, odgovornost, tolerancija na frustraciju i spremnost da se uloži trud – i danas mogu biti dragocene.
Zato možda nije pitanje da li decu treba vaspitavati "kao nekada", već kako najbolje spojiti ono što je bilo dobro u nekadašnjem odrastanju sa znanjima koja imamo danas.
U galeriji ispod pogledajte i najlepše citate Duška Radovića o odrastanju:
BONUS VIDEO:
Izvor: Miss7mama/Yumama