- Učitelji provode dosta vremena sa decom i po njihovom ponašanju mogu da zaključe mnogo toga.
- Između ostalog, po mališanima mogu da znaju i ko je od njih kod kuće zaista voljen, a ko je samo zbrinut odnosno vodi se računa samo o njegovim osnovnim potrebama.
Iako nije nikakvo pravilo, po deci često možemo da procenimo kakvo vaspitanje imaju kod kuće. Naravno da to nije "uklesano u kamenu", ali učitelji i profesori koji s decom provode puno vremena, mogu to da procene još lakše.
Kad god se pokrene rasprava o nekom događaju nad kojim se zgražamo, a uključuje decu, često zaključimo da je u pitanju – kućno vaspitanje. Kad deca naprave neku "glupost" u školi, kad se ponašaju neprimereno prema drugarima i učiteljima, često svi zaključimo da to sve "dolazi od kuće". Nismo, verovatno, daleko od istine, iako to nije pravilo bez izuzetka.
Učitelji koji s decom provode najviše vremena vide ih u jednom sasvim drugom svetlu i nekad mogu puno toga da zaključe o deci. Urednica portala Sillicon Canals, Sara Mičel, pitala je učitelje i druge stručne radnike u školama o nečemu što su joj ranije već rekli neki učitelji: da već na prvu mogu da razaznaju koja deca su istinski voljena, a koja su tek - "zbrinuta". To nisu znaci poput dizajnerske odeće ili besprekornih domaćih zadataka, nego nešto potpuno drugačije.
Evo kojih sedam stvari učitelji primećuju, a otkrivaju im oseća li se dete istinski voljeno kod kuće.
1. Drugačije traže povezanost
Deca koja su istinski voljena kod kuće ne traže od učitelja emocionalnu potvrdu. Uživaju u pažnji svoje učiteljice, ali im ona nije bez izuzetka potrebna. Dete koje je voljeno obraduje se zbog pohvale i vrati svom poslu, a detetu koje kod kuće ne dobija dovoljno ljubavi neprestano trebaju pohvale i njegov svet se ruši kad učiteljica pohvali drugog učenika.
2. Njihov emocionalni vokabular priča priču
Voljena deca mogu da imenuju svoja osećanja sa iznenađujućom tačnošću. Reći će stvari poput "Frustriran/a sam jer ne mogu da rešim ovaj matematički problem" ili "Razočaran/a sam što moj prijatelj danas ne može da se igra." Zašto je ovo pokazatelj? Zato što se kod kuće razgovora s njima o tome. Deca koja su samo zbrinuta često se muče da izgovore bilo što osim da je "ljut/a" ili "tužan/na".
3. Pokazuju samopouzdanje u preuzimanju rizika
Kad učitelji posmatraju decu kako pokušavaju nešto novo da naprave, vide jasnu razliku. Voljena deca pokušaće da reše težak matematički zadatak, dobrovoljno će čitati naglas ili pokušati izazovan umetnički projekt. Ako ne uspeju, možda će biti razočarani, ali će se oporaviti. Ta deca znaju da ih greške neće koštati ljubavi ili odobravanja kod kuće. Njihova vrednost nije vezana za njihov učinak. Deca o kojoj se samo brine često pokazuju perfekcionizam koji ih parališe ako se ne ostvari ili su s druge strane potpuno neangažovani. Nekad uopšte neće pokušati, štiteći se od mogućnosti neuspeha, ili će doživeti slom živaca zbog manjih grešaka.
4. Telesna naklonost im dolazi prirodno
Voljena deca znaju kako da daju i prime odgovarajuću fizičku naklonost. Daće "pet" svojoj učiteljici, zagrliće svoje prijatelje nakon rešavanja sukoba ili potapšati uplakanog drugara iz razreda po leđima. Ovi gestovi teku prirodno jer je fizička toplina deo njihovog svakodnevnog iskustva. Deca o kojoj se samo brine često su gladna dodira ili imaju odbojnost prema dodiru. Mogu da se povuku kad im neko utešno stavi ruku na rame, traže neprimerene nivoe fizičkog kontakta, ne razumeju granice jer je naklonost toliko retka u njihovom svetu da ne znaju kako da je regulišu.
5. Govore detaljno o domu i to s toplinom
Kad voljeno dete govori o svom vikendu, te priče su bogate detaljima. "Tata i ja smo napravili palačinke u obliku dinosaurusa, a on mi je dopustio da ih okrenem iako sam napravio nered" ili "Mama i ja smo imale plesnu zabavu u kuhinji dok smo pripremale večeru." To nisu velike avanture ili skupi izleti. To su mali trenuci istinske povezanosti i radosti. Dete ih se seća jer se tokom njih osećalo viđeno i cenjeno. Deca o kojoj se samo brine često daju nejasne odgovore. "Bilo je dobro." "Nismo ništa radili." "Gledao sam TV." Kada ih upitaju za detalje, možda će navesti aktivnosti ili stvari, ali retko spominju emocionalne veze. Išli su u park, ali ne s kim ili šta im je to bilo zabavno.
6. Njihova nezavisnost izgleda drugačije
Ovo je često iznenađujujuće. Voljena deca često su istinski nezavisnija od svojih vršnjaka o kojima se samo brine. Mogu da rade sama, da rešavaju probleme i umiruju se jer su usvojila osećaj sigurnosti. Deca kojoj nedostaje emocionalni aspekt kod kuće često pokazuju krhku nezavisnost. Naučila su da se brinu o sebi jer niko drugi neće, ali to je mehanizam preživljavanja, a ne zdrav razvoj. Možda mogu sami da naprave ručak i pripreme se, ali ne mogu da regulišu svoje emocije ili traže pomoć kada je potrebna.
7. Veruju u dobre stvari o sebi
Učitelji kažu da je možda najjasniji znak kako deca govore o sebi kada misle da ih niko ne sluša. Voljena deca zvuče poput roditelja koji ih voli, pa će reći "U redu je, svi greše" ili "Mogu i ja teške stvari." Deca koja su samo zbrinuta često su vrlo kritična prema sebi. Nazivaju sebe glupima, govore da ne mogu ništa da urade kako treba ili odustaju pre nego što pokušaju.
U foto-galeriji pogledajte i najlepše citate Duška Radovića o odrastanju:
BONUS VIDEO:
Izvor: miss7mama.24sata.hr/Yumama