Važno je u teškom trenutku reagovati u najboljem interesu deteta i zaštiti ga od svake vrste neprimerenog ponašanja.
Kada se dete vrati kući iz škole sa povredama, znacima da je pretrpelo neku vrstu nasilja - šta je prvo što roditelj može da uradi? Kome da se obrati u školi?
“Kada roditelj primeti da dete ima modrice potrebno je da prvo porazgovara sa detetom o tome. U odnosu na taj razgovor treba planirati sledeće korake. Do tada je dobro da dete i roditelj steknu poverenje jedno u drugo. Na taj način otvaramo veću mogućnost da će nam se dete obratiti ako trpi nasilje. Dakle, prvi korak je uvek razgovor sa detetom. Dobro je i proceniti trenutak kada započeti razgovor, a preporuka je da to bude u situaciji kada je dete opuštenije jer će se lakše “otvoriti” za razgovor. Nakon toga roditelj se obraća učitelju/odeljenjskom starešini.”
Kako roditelj može da prepozna znakova da je dete žrtva vršnjačkog nasilja, čak iako nema tragova i dete o tome ne govori?
“Da je dete žrtva nekog vida zlostavljanja najčešće možemo uočiti kroz izmene ponašanja deteta. Deca tada menjaju svoje navike. Oni otvoreni se povlače u sebe, neki postaju razdražljivi na "sitnice". Menjaju se navike sa snom, ishranom. U ekstremnim slučajevima odbijaju odlazak u školu, trening…. Sve gore nabrojano može biti posledica kako vršnjačkog tako i nekog drugog tipa nasilja ili traume. U ovakvim slučajevima neophodno je potražiti savet stručnjaka.”
Da li roditelj može na roditeljskom javno da se požali na dete za koje smatra da zlostavlja njegovo? Kako dalje teče procedura?
“Ukoliko roditelj misli da dete trpi neki vid nasilja od strane jednog deteta, uvek je bolje obratiti se učitelju/odeljenskom starešini i obaviti razgovor samo sa roditeljima tog učenika uz moderaciju odeljenjskog starešine.
Ukoliko istupite na roditeljskom sastanku treba biti spreman na mogućnost da se nešto tako dogodi i vašem detetu na roditeljskom sastanku u budućnosti. Ne savetujem rešavanja problema na ovaj način, a naročito ako su u pitanju deca mlađih razreda. Uvek se prvo obratiti učitelju/ odeljenskom starešini.”
Ukoliko se više roditelja žali da je jedno dete iz razreda agresivno, kakva je dalje procedura sa učenikom?
“U tom slučaju na razgovor sa učiteljem/ odeljenjskim starešinom dolaze na razgovor deca i roditelji svih učenika. Nakon toga odeljenski starešina procenjuje da li je potrebno da se u problem uključi Tim za zaštitu učenika od diskriminacije, zlostavljanja i zanemarivanja koji ima svaka škola. Nakon toga može se uključiti i psiholog/pedagog i direktor škole.”
Kada dođe do vršnjačkog nasilja i škola predloži sastanak roditelja deteta koje je vršilo nasilje i koje je žrtva - kako da se roditelji za ovo pripreme, bez obzira koja su strana? Šta kada nema dogovora?
“Kada škola pozove na sastanak roditelj je u obavezi da se odazove. Pre razgovora treba sa detetom porazgovarati o problemu koji je nastao. Kada među roditeljima nema dogovora, škola to evidentira i postupa dalje po zakonima i pravilnicima koji postoje. Nesaradnja roditelja sa školom može biti prijavljena i Centru za socijani rad.”
Da li roditelj može da odbije sastanak sa drugim roditeljem i kakva je procedura kada se to dogodi?
“Ne savetujem odbijanje bilo kakvih razgovora koje škola organizuje. Razgovori su pokazatelj roditeljske zrelosti ali i lekcija detetu kako se pravilno rešavaju problemi koji nas kroz život prate.”
Kako škola može da reši situaciju ukoliko postoji neki vid digitalnog vršnjačkog nasilja na učeničkim grupama i društvenim mrežama?
“Ukoliko postoji digitalno nasilje škola je u obavezi da reaguje. Prikupljaju se informacije o kakvoj vrsti digitalnog nasilja je reč, pribavljaju dokazi. Takođe, savetuje se i prijava policiji ovakvog vida nasilja a naročito ako je počinilac nepoznat.”
Po čemu može da se prepozna učenik koji je sklon nasilju?
“Stalni sukobi sa drugom decom, nepoštovanje autoriteta (roditelji, bake, deke, nastavnici….), sklonost ka destrukciji, stalni osećaj da ga neko ugrožava ili napada.”
Roditelj je primetio da njegovo dete vrši nasilje nad drugim detetom iz škole - koje korake treba da preduzme?
“Ako to škola nije primetila najbolje je stupiti u kontakt sa roditeljima tog deteta. Sa svojim detetom razgovarati o problem i načinima nenasilne komunikacije. Navesti dete da se drugu koji trpi izvini. U slučaju da je potrebno obratiti se dečjem psihologu.”
Koji vidovi vršnjačkog nasilja su najčešći u školi i kako se razlikuju po uzrastima dece?
“Obično je u pitanju verbalno i fizičko nasilje i ona su obično ispreplitana. Ovi tipovi nasilja postoje na svim uzrastima. Digitalnom nasilju su skloniji stariji učenici.”
Koje su disciplinske mere koje škola može da primeni i prema žrtvi, i prema nasilniku?
“Za žrtvu se piše Plan zaštite, a za nasilnika pojačan vaspitni rad, društveno-koristan rad. Nakon toga postoje mere propisane Pravilnikom o ocenjivanju a mora postojati princip postupnosti u kažnjavanju.(Ukor odeljenskog starešine, Ukor odeljenskog veća, Ukor direktora škole, Ukor Nastavničkog veća).”
Tema vršnjačkog nasilja je jako kompleksna i ne može se generalizovati. Za svaki slučaj nasilja škola pored aktera često pribavlja informacije od drugih učenika, roditelja, proverava nadzorne kamere. U velikom broju slučajeva radi se o sukobu strana koje su u konfliktu. Zato je jako bitno utvrditi ulogu svih aktera u sukobu. Od krucijalnog značaja za ovu temu je i vrednosni sistem roditelja i društva u kome deca žive kao i uticaj društvenih mreža na živote mladih.
Nasilje ne može i neće nestati u školama jer je ono deo društvenog sistema. Sve dok se kroz medije, na društvenim mrežama i na ulici sukobi rešavaju nasiljem i vlada zakon jačeg, a sa druge strane se ponižavaju profesije kao što su nastavničke, društvo u celini ne može krenuti napred i sazrevati civilizacijski.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
(Yumama/J.D.)
BONUS VIDEO