Pronađena je veza između dece koja su redovno razgovarala s odraslima i njihovih neverbalnih sposobnosti, kao što su rasuđivanje, računanje i svest o oblicima.
U svrhu studije naučnici su postavili uređaje za snimanje u odeću određenom broju dece (107) u uzrastu od dve do četiri godine.
Preslušavajući dnevnu interakciju te dece s roditeljima, mogli su proceniti kakvu vrstu razgovora ona vode s odraslima koji su uključeni u njihov život.
Od roditelja su zatražili i da sa decom izvršavaju niz aktivnosti kao što su crtanje i bojanje, s ciljem testiranja kognitivnih veština dece.
"Upotrebljavajući uređaje za snimanje zvuka, mogli smo na nenametljiv način proučiti interakciju između male dece i njihovih porodica u svakodnevnom okruženju, a ne u laboratoriji. Otkrili smo da je količina reči koje izgovaraju odrasle osobe, a deca ih čuju, pozitivno povezana s njihovim kognitivnim sposobnostima", utvrdila je autorka studije dr Katrina Dapice.
Što znači, kako je navela, da roditelji koji puno pričaju imaju pametniju i poslušniju decu, jer klinci tako mnogo više upijaju znanja, a i brže stiču navike.
Ona takođe ohrabruje roditelje da s detetom razgovaraju normalno, kao i sa svakom drugom osobom, jer će im to koristiti.
Zanimljiv je i podatak kako su naučnici uočili da se pozitivno roditeljstvo, u kojem roditelji podstiču decu na istraživanje i izražavanje, povezuje s manje znakova agresivnog i neposlušnog ponašanja.
(Yumama)