- Neke uspomene iz detinjstva se pamte zauvek.
- Dve stvari iz detinjstva koje ostaju zauvek urezane u pamćenje imaju uticaj i na sreću odraslih.
Detinjstvo bi trebalo da bude najbezbrižniji i najsrećniji deo života - i za većinu ljudi to zaista i jeste, a neke stvari iz ovog perioda života nosimo zauvek u svom srcu i sećanju.
Jedno zanimljivo istraživanje je pokazalo da dve uspomene iz detinjstva ostavljaju trajni uticaj na osećaj sreće čak i u odraslom dobu. Sećanja iz detinjstva, dakle, na neki način oblikuju odrasle osobe u koje ćemo izrasti, ali imajte na umu da ono što je važno zapravo nisu nikakvi spektakularni događaji.
Prema naučnoj studiji objavljenoj u časopisu Health Psychology 2018. godine, prvenstveno su određena specifična emocionalna sećanja ta koja imaju trajan uticaj na mentalno zdravlje i nivo sreće u odraslom dobu. Dva iskustva se posebno ističu kao snažni prediktori blagostanja, pročitajte šta je u pitanju.
Dečje uspomene utiču na sreću
Istraživači su dugo bili zainteresovani za ulogu uspomena u našem psihološkom razvoju. Studija koju su sproveli psiholozi Vilijam DŽ. Čopik i Robin S. Edelštajn ističe direktnu vezu između uspomena iz detinjstva i dugoročnog mentalnog zdravlja. Vilijam DŽ. Čopik objašnjava: "Znamo da pamćenje igra ključnu ulogu u tome kako razumemo svet, kako organizujemo svoja prošla iskustva i kako procenjujemo kako treba da se ponašamo u budućnosti."
Prema rečima istraživača, pozitivna sećanja odnosno uspomene deluju kao pravi emocionalni temelj. Ona mogu da osnaže decu, kako u detinjstvu tako i kasnije u životu, da utiču na svoje izbore, upravljaju stresom, pa čak i očuvaju svoje fizičko zdravlje. Studija, sprovedena na odraslima u dve grupe starijim od 18 i 6 godina, otkriva da pojedinci koji zadržavaju određena ključna sećanja iz detinjstva povezana sa dve emocije pokazuju manje depresivnih simptoma i bolje opšte zdravlje, ponekad i decenijama kasnije.
Prvo ključno sećanje na sreću: privrženost u detinjstvu
Od svih proučavanih faktora, privrženost koju su deca osećala tokom ranog detinjstva je sećanje koje najviše generiše sreću. Rezultati pokazuju da su odrasli koji se sećaju toplog odnosa sa svojom roditeljskom figurom doživeli znatno manje depresivnih poremećaja. Autori studije zatim preciziraju da "ovi rezultati mogu odražavati širi kulturni kontekst vremena u kojem su učesnici odgajani, jer su majke najverovatnije bile primarni staratelji". Stoga, nije bitno samo prisustvo roditelja, već emocionalni kvalitet veze koji se čini ključnim.
Sećanje da smo bili voljeni i duboko osećanje toga pomaže u izgradnji trajne unutrašnje sigurnosti za odraslo doba.
Ovo saznanje takođe može podstaći nove roditelje da neguju stil roditeljstva koji podrazumeva iskazivanje naklonosti, čime se osigurava sreća budućih generacija. Kod odraslih, to podstiče samopouzdanje i razvoj stabilnih odnosa.
Drugo sećanje iz detinjstva: osećaj podrške
Drugo ključno sećanje koje je studija identifikovala odnosi se na osećanje roditeljske podrške. Sećanje na ohrabrivanje, podršku ili razumevanje tokom teških trenutaka izgleda da ima direktan uticaj na dugoročno blagostanje. Istraživači naglašavaju da ovaj efekat traje tokom vremena, i u odraslom dobu
"Moglo bi se očekivati da će sećanja iz detinjstva postati manje važna tokom vremena. Međutim, ova sećanja su i dalje predviđala bolje fizičko i mentalno zdravlje u srednjim i starim godinama."
Dakle, sreća ne zavisi samo od onoga što doživljavamo, već i od toga kako se sećamo da smo bili voljeni i podržani. I iako je detinjstvo završeno, na ovim sećanjima se i dalje može raditi i mogu se zalečiti u odraslom dobu.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U foto-galeriji pogledajte i najlepše citate Duška Radovića o odrastanju:
BONUS VIDEO: