Društvo sve više prepoznaje važnost mentalnog zdravlja, a odlazak na terapiju postaje sve prihvaćeniji. Kako stigma polako nestaje, i deca sve češće traže stručnu pomoć kad se suoče s emocionalnim teškoćama. Roditelje često zanima šta njihova deca zapravo govore o njima na tim seansama. Prema rečima stručnjaka, postoje određene pritužbe koje se u psihoterapiji ponavljaju iznova i iznova. Ovo su neke od najčešćih tema.

1. Osećaj da ih roditelji osuđuju zbog izbora

Psihološkinja dr Alin Zoldbrod objašnjava da se mnogi mladi osećaju odbačeno kada roditelji kritikuju njihove životne odluke ili im nameću svoje ambicije.

"Često deca biraju zanimanja samo zato što su to njihovi roditelji želeli", kaže Zoldbrod, prenosi YourTango. Prisetila se razgovora s poznatim urologom koji je u kasnim četrdesetima napustio uspešnu karijeru jer je shvatio da to nikada nije bio njegov san, već san njegovih roditelja. "Vratio se u umetničku školu, iako je izgubio sve privilegije koje je dotad imao", rekla je.

2. Osećaj da ih roditelji kontrolišu

Prema terapeutkinji dr Gloriji Brejm, odrasla deca često povezuju svoje nesigurnosti sa preteranom kontrolom u detinjstvu. "Zaista često čujem pritužbe na majke koje ostaju previše uključene i nakon što deca odrastu", objašnjava dr Brejm.

Očevi se pak opisuju kao emocionalno ili fizički odsutni, autoritarni i bez empatije. Takvo odrastanje, dodaje ona, često dovodi do poteškoća sa donošenjem odluka i niskog samopouzdanja u odrasloj dobi.

3. Osećaj zanemarenosti

Dr Brejmnavodi da mnogi klijenti istovremeno osećaju i da su bili kontrolisani i zanemareni. Roditelji su im posvećivali malo emocionalne pažnje, nisu ih zaista slušali ili su umanjivali njihova osećanja. "Neki su odrasli kao deca koja su sama provodila dane bez nadzora, dok su ih roditelji u prisustvu gušili pravilima i kritikama", kaže dr Brejm.

Danas se ta dinamika često vidi kod roditelja koji su fizički prisutni, ali emocionalno odsutni zbog stalnog korištenja telefona. Terapeutkinja naglašava da je u terapiji važno pomoći klijentima da prihvate da su njihove potrebe bile stvarne i važne, čak i ako roditelji nisu umeli da ih prepoznaju.

Kada se o ovim iskustvima progovori otvoreno, stvara se prostor za dublje razumevanje i zdravije odnose.

BONUS VIDEO:

04:11
Šta psiholog ne bi rekla svom detetu Izvor: TikTok/psychologywithdrana

(index.hr/Yumama/Nataša Zlatković)