Roditelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju emocionalne inteligencije svoje dece, posebno u ranim godinama kada se mozak najbrže razvija. Postavljanjem temelja za mentalnu stabilnost, roditelji deci daju alat za uspeh u budućnosti. Ipak, čak i s najboljim namerama, neke roditeljske navike mogu nesvesno da sabotiraju dečji razvoj, podstičući anksioznost, nesigurnost i osećaj nepovezanosti.

Stručnjaci upozoravaju na određena ponašanja koja deci oduzimaju priliku da nauče kako da se brinu o sebi, da grade zdrave odnose i snalaze se u svakodnevnom životu. Ovo su neke od grešaka roditelja koji odgajaju mentalno slabu decu.

1. Rešavanje svih njihovih problema

Kada roditelji uskaču u pomoć pri svakoj prepreci, od svađe s prijateljem do loše ocene, deci oduzimaju priliku za razvoj samostalnosti. Takav pristup šalje poruku da nisu sposobni sami da se nose sa izazovima. Iako je podrška važna, povremena neprijatnost uči ih pripremi, samokontroli i gradi samopouzdanje za budućnost, piše YourTango.

2. Skrivanje svađa i teških razgovora

Deca uče o odnosima i komunikaciji posmatrajući roditelje. Ako roditelji skrivaju sve sukobe i izbegavaju teške teme, deca uče da potiskuju svoja osećanja. Prema studijama, deca koja odrastaju uz roditelje koji stalno skrivaju anksioznost ili depresiju sklona su da razviju iste obrasce potiskivanja. Videti roditelje kako se zdravo posvađaju i zatim pomire izuzetno je važno iskustvo za njihove buduće odnose.

10 stvari koje rade roditelji mentalno slabe dece
Foto: Shutterstock

3. Popuštanje bez granica

Roditelj koji nikada ne kaže "ne" možda se čini velikodušnim, ali nedostatak granica kod kuće stvara decu koja se osećaju povlašćeno i teško se nose s frustracijom. Porodična terapeutkinja Sara Epstin upozorava da takav odnos bez granica vodi do emocionalne slabosti i problema u odnosima, jer mališani kasnije očekuju jednaku popustljivost i od drugih.

4. Izbegavanje razgovora o osećanjima

Razvijanje emocionalne pismenosti ključno je za mentalno zdravlje deteta. Prema istraživanju, otvoreni razgovori o osećanjima i mentalnom zdravlju temelj su emocionalne kompetencije. Deca koja nemaju priliku da uče o svojim emocijama podložnija su potiskivanju i unutrašnjem nakupljanju problema, što potvrđuje i istraživanje iz 2002. godine.

5. Kažnjavanje umesto učenja iz grešaka

Kada je svaka greška dočekana kaznom umesto prilikom za učenje, deca razvijaju strah i anksioznost. To ih podstiče da skrivaju stvari od roditelja i izbegavaju preuzimanje rizika u odrasloj dobi. Stručnjaci naglašavaju da je važno razgovarati s detetom o razlozima greške i načinima kako iz nje nešto naučiti, a ne koristiti kaznu ili sramoćenje.

6. Nedostatak jasnih granica

Deca odgajana bez granica često razviju osećaj da imaju pravo na tuđe vreme, prostor i pažnju. Kako upozoravaju istraživači, nedostatak strukture i pravila povećava anksioznost i nesigurnost kod mališana jer ih lišava prilike da nauče da poštuju granice drugih ljudi.

10 stvari koje rade roditelji mentalno slabe dece
Foto: Shutterstock

7. Spasavanje od posledica

Roditelji koji uvek "spasavaju" decu od posledica loših odluka ili ponašanja zapravo ih uče da ne moraju da preuzmu odgovornost. Stručnjaci naglašavaju da čak i kada deca pogreše, dopuštanje suočavanja s posledicama ključan je korak u razvoju odgovornosti i emocionalne regulacije.

8. Izbegavanje sukoba

Svađe u porodici su neizbežne, ali ključ zdravih odnosa nije u izbegavanju sukoba, već u načinu na koji se oni rešavaju. Psiholog Rik Henson objašnjava: "Pokušaj popravke, izvinjenja, jedna je od najvažnijih vrsta komunikacije. To govori da cenite odnos." Takvi trenuci uče decu važnim veštinama komunikacije i samoregulacije.

9. Omalovažavanje dečjeg mišljenja

Autoritativni roditelji koji se postavljaju kao jedini autoritet i odbacuju mišljenja svoje dece guše njihov osećaj autonomije. Nagrađivanje poslušnosti umesto podsticanja samostalnog razmišljanja vodi do odraslih koji nemaju dovoljno samopouzdanja ni nezavisnosti za snalaženje u životu.

10. Nametanje osećaja krivice

Korišćenje krivice i srama kao alata za kontrolu detetovog ponašanja ima dugoročne posledice. Deca tako ne uče da donose informisane odluke ni da razvijaju kritičko mišljenje, nego da slede naredbe iz straha. Stručnjaci ističu da takvo vaspitanje ostavlja decu u odrasloj dobi bez ključnih veština emocionalne regulacije i rešavanja sukoba.

BONUS VIDEO:

04:11
Šta psiholog ne bi rekla svom detetu Izvor: TikTok/psychologywithdrana

(index.hr/Yumama/Nataša Zlatković)