Odustajanje predstavlja deo života ali ne sme da se pretvori u svakodnevnicu i način na koji deca razmišljaju.

To se najpre odnosi na njihove aktivnosti, najčešće sport, ali odustajanja ima i u drugim sferama života - žele se spustiti niz veliki tobogan, ali ih je strah, žele napraviti nešto, ali im se pri kraju više ne da.

Međutim, nekada odustajanje i nije najstrašnija stvar koja može da se desi, kao na primer u sledećim situacijama:

1. Ako su zabrinuti zbog početka bilo čega novog 

Za neku decu svaki pokušaj nečeg novog donosi pravu navalu straha i teskobe.

Čak nije ni važno koliko to žele ili ako je to nešto bila njihova ideja, jer ako znate da vaše dete na svaku novu situaciju zaista reaguje teskobom, a vi ih ne terate da ipak probaju, odustajanje od važnih stvari moglo bi postati njihov životni moto. A to biste svakako trebali sprečiti jer se i taj strah može lako pobediti upornim ponavljanjem.

Pružite im veliku podršku, jer će nakon svake pobeđene stresne situacije dete postajati svesnije svoje hrabrosti. To im je dobar zalet za budućnost.

2. Kad jesu i kad nisu najbolji

Niko ne voli da gubi, a deca pogotovo, ali često čak i ona deca koja su najbolja - gube, i tada se počnu ljutiti do te mere da se time više ne žele baviti. A to nije odluka pobednika, već gubitnika i zato takvoj deci ne bi trebalo popuštati, već ih što više privikavati da istraju. Tada se dogodi rast i sazrevanje.

3. Kad misle da su došli do kraja

Mnoga deca već nakon kratkog perioda zaljubljenosti u svoju aktivnost (muziku, sport...) znaju reći da im se to više uopšte ne sviđa i to je u redu jer će se deca celo detinjstvo tražiti u nečemu.

Ali ne treba ih pustiti da odustanu čim su tako nešto izjavili. Tek tada treba istrajati, bar još malo, ako ih već ne možete nagovoriti da ostanu u tome celu školsku godinu.

Zamislite to kao period zaljubljivanja i medenog meseca, nakon kog zaljubljenost počinje da opada, ali se tek tada zapravo stvara ona realnost koju dete takođe mora shvatiti kako bi znalo da ništa u životu nije uvek med i mleko.

4. Kad misle da su dali sve od sebe

Ako dete želi napustiti aktivnost kojoj je prethodno posvetilo mnogo vremena i truda, ali više nije zainteresovano, pustite ga. To znači da je dete prošlo "fazu zaljubljenosti", "medeni mesec" i "realnost" te ako je nakon svega zaista odlučilo da prestaje, pustite ga.

5. Kad se više stvarno ne raduju

Jedno je kad dete ne želi otići na trening jer bi se u tom periodu igralo i zabavljalo sa prijateljima, a sasvim je drugo kad dete zaista pre svakog treninga, bez ikakvog drugog razloga, pokazuje koliko je nesrećno jer mora da ići. Ponekad aktivnosti uzrokuju stres, a to znači da tu više nema puno mesta za radost.

6. Kada im jednostavno ne ide

Nisu svi rođeni za sve, pa kad detetu nešto ne ide od ruke, nemojte ih forsirati jer će tako nastati samo još veća drama.

U redu je da ih učimo da se suočavaju s nepoznatim stvarima, pa i onima koje im nisu omiljene, ali ako im nešto zaista ne ide - neće im ići ni kasnije. U nekim situacijama upornost može zapravo potkopati dobrobit. Zato se, pre odluke o odustajanju ili nastavku aktivnosti svakako pitajte: "Gradi li ono detetovo samopouzdanje ili ga ruši?".

Samo je bitno da deca ne shvataju odustajanje kao liniju manjeg otpora i da to uvrste kao način razmišljanja.