Roditelji često na igralištu prisustvuju razmiricama između mališana, i čak i kada njihovo dete nije ugroženo, imaju potrebu da reaguju na neprimereno ponašanje deteta koje "kvari" igru. 

A da li u takvoj situaciji dozvoljeno da vi kao majka deteta koje nije krivo održite lekciju detetu koje je krivo? Treba li reagovati odmah ili pričekati njegovu/njenu mamu? Ili treba jednostavno pustiti svađu i ćutati?

Verujemo da mnoge mame muči ovo pitanje, kako se po parkićima i igralištima njihovi mališani druže sa drugom decom, roditelji nailaze na sve više nezgodnih situacija na ovu temu.

Nekada se govorilo da celo selo odgaja dete, međutim savremeni psiholozi imaju dva jasna pravila: nine pokušavajte drugim roditeljima da pričate o vaspitanju njihovog deteta i nikada ne pokušavajte da prevaspitate tuđe dete.

Naravno, dešavaće se situacije u kojima će neko dete pregrubo gurnuti vaše, oteti mu igračku ili ga udariti.

Ako pričamo o deci mlađoj od tri godine, tad je to normalno, jer deca još uvek ne znaju pravila ponašanja i ne shvataju posledice. No ako su svojom zlobonom akcijom hteli da izazovu neku reakciju kod vašeg deteta, vaša ljutnja, kao tuđe mame, u njima bi mogla izazvati inat pa će radnju možda čak i ponoviti. 

Bolje je zato da pričekate reakciju roditelja drugog deteta ili jednostavno svoje dete odmah udaljite od "nasilnika". Na taj način će dete shvatiti da je učinilo nešto ružno. Kad igra opet postane zabavna, i vidite da je vaše ili tuđe dete uradilo nešto lepo, pohvalite takvo ponašanje, kako biste pokazali razliku.

Tako deca uče i sa vremenom shvataju poentu prihvatljivog ponašanja u društvu.

Ono što je poželjno, i što se očekuje čak i od tuđe mame, jeste da decu tokom igre posmatrate tako da, ako se pojavi problem, možete reagovati pre nego eskalira. Reagujte tako što ćete im u sekundi odvratiti pažnju glasom, igračkom, pozivom na igru. 

Ako pričamo o malo starijoj deci, koja već shvataju posledice, a još su uvek su pod vašim nadzorom, ni u tom slučaju nemojte reagovati na tuđe ponašanje. Jednostavno opet udaljite svoje dete i glasno, da svi čuju, recite svom detetu da se pomeri od izvora ružnog ponašanja.

Tako ćete rečima koje ste uputili svom detetu istovremeno dati lekciju i onom drugom, a bez burnih reakcija prema detetu koje, zapamtite, vi niste dužni da prevaspitavate.

Vaša briga je samo vaše dete. Uostalom, kako biste se osećali u obrnutoj situaciji?