Prema bihevioralnim teorijama u psihologiji, modifikacija ponašanja deteta postiže se putem nagrada i kazni, pri čemu postoje dve vrste kazne -kažnjavanje zadavanjem neprijatnih aktivnosti (na primer davanje dodatnih obveza u kućnim poslovima) i kažnjavanje uklanjanjem prijatnih aktivnosti (na primer, zabrana izlazaka ili igranja na računaru).

Iako moderna pedagogija potencira modifikaciju ponašanja primarno ili čak isključivo putem nagrađivanja, ostaje činjenica da roditelji u nagrađivanju često greše, kao i u kažnjavanju, pa kazne često budu ili prestroge ili preblage, a nagrade prevelike.

Doslednost je važna

Detetu bi i kod nagrađivanja i kod kažnjavanja trebalo da bude jasno za koje tačno ponašanje se nagrađuje ili kažnjava, i to bi trebalo da odgovara  intenzitetu ponašanja (na primer, ako se roditelj jednako naljuti - što je takođe kazna - kad dete slaže za ocenu, udari mlađeg brata i ne skupi igračke, dete neće uspeti da nauči koji od tih prekršaja je veći, a koji manji).

Takođe, roditelji su skloni previše da snize kriterijume za nagrađivanje - na primer, "Samo nemoj da padneš razred, i dobićeš novi laptop". Često su i nedosledni kod kažnjavanja, ukidaju kaznu bez da je dete to zapravo zaslužilo (na primer zabrana izlazaka zbog loših ocena, koja se ukine nakon dva dana jer je dete namolilo roditelja da ga ipak pusti da se druži s prijateljima, iako jedinice nisu ispravljene)...

Kod nagrađivanja i kažnjavanja važe ista pravila

I kazne i nagrade za decu treba da budu:

- Dosledne - odnosno, treba tačno da se zna koje ponašanje ima koju posledicu;

- Pravovremene - nagrada ili kazna treba da sledi neposredno nakon ponašanja, ne za nekoliko dana;

- Stepenovane - treba da bude jasno šta je veći prekršaj koji zaslužuje veću kaznu, odnosno šta je veća zasluga koja zaslužuje veću nagradu;

- Primerene - nikako ne primenjivati fizičko kažnjavanje i ne preterivati s nagradama poput ranije pomenutog laptopa.

Važno je imati na umu da su i roditeljska pohvala, osmeh i zajedničko provođenje vremena takođe nagrade, a da su ljutnja i razočaranje roditelja kazna isto kao i zabrana izlazaka.

(Autor: Dr Ivana Delač, profesor psihologije sa dugogodišnjim iskustvom rada u osnovnim i srednjim školama za portal Ordinacija.hr)