Svako dete - jedino na svetu
Tendencija nataliteta u svetu i kod nas jeste veoma nepredvidiva, ali se osnovni principi roditeljstva ne menjaju. Jedan od osnovnih jeste da se svakom detetu u porodici (bez obzira da li odrasta kao jedinac ili u društvu braće i sestara) mora pokloniti nepodeljena pažnja i vreme. Iako praksa pokazuje da se svako dete posle prvog gaji lakše, jer ga čuvaju i starija deca, i jer roditelji imaju više iskustva, svako dete treba da se oseća kao da je svojim roditeljima upravo ono najvažnije, najlepše, najdragocenije... odnosno, jedino na svetu.

Jedinci se teže vaspitavaju
Nekada se mislilo da su jedinci samoživi, sebični, bez sposobnosti da izgrade odgovarajuće socijalne odnose. Tretirani su i kao veoma kreativna deca, što se povezuje sa činjenicom da mnogo vremena provode sami, pa lako stvaraju svoje lične svetove mašte i fantazije. Ipak, nema nikakvih dokaza da su ova uverenja tačna. Pojedina istraživanja dokazuju da je teže i zahtevnije vaspitavati jedno dete, jer se deca koja imaju braću ili sestre lakše snalaze u spoljnom svetu.

Porodica sa više dece
Najveća prednost dece koja imaju braću i sestre jeste uspešnost u socijalnim kontaktima sa vršnjacima, jer su već u svojim porodicama naučena da ne mogu uvek ona da budu u pravu, ili da baš njima budu ispunjene sve želje. Naprotiv, naučena su da dele sa svojom braćom i sestrama i ono što bi radije zadržala samo za sebe (od igračke, do roditeljske pažnje).

Međusobni odnos između dece
Na odnos između braće i sestara u porodici utiče više faktora. Tako ponekad roditelji kažu: "Svako svoje dete smo gajili na potpuno isti način, a oni su toliko različiti". Međutim, različit je rang među braćom i sestrama, različiti su uslovi (ekonomski, materijalni, emotivna atmosfera u porodici... u kojima raste prvo i svako naredno dete). Ali, ponajpre, različit je međusoban odnos roditelja kada gaje svoje prvo i svako sledeće dete.

Konačno, sa svakim sledećim detetom, roditelji imaju sve više iskustva u roditeljskoj ulozi, što značajno utiče na atmosferu u kojoj će dete da raste. Od velikog uticaja je i razlika među decom. Pojava ljubomore starijeg deteta prema mlađem je u velikoj meri očekivana, pa se smatra gotovo neminovnom. Tek u slučaju da je razlika između dece sedam godina i više, može se očekivati izostanak ove pojave. U tom uzrastu, smatra se da je starije dete toliko oformljeno i zrelo da se može tretirati kao jedinac. Ipak, period ljubomore između braće i sestara ne prestaje kada se starije dete konačno navikne na bebu, to jest na svog mlađeg brata (sestru). Naprotiv, njihovi sukobi, takmičenja, ljubomore - mogu se nastaviti kroz celo njihovo odrastanje.

Podstičite na druženje

Osim stalnog upućivanja jednog deteta na drugo, motivišite ih da imaju i krug vršnjačkih drugova. Ukoliko im uzrast dozvoljava, to jest ukoliko je mala razlika među decom, mogu imati čak i zajedničke prijatelje.

Ponašanje roditelja
U porodici sa više dece, najčešća roditeljska greška proizilazi iz njihovog uverenja da deca moraju uvek da se slažu i međusobno podržavaju. Međutim, ponekad se takvi odnosi ostvare tek kada deca postanu odrasle osobe. Sve do tada je veoma važno da naučite svoju decu da međusobne konflikte od samog početka rešavaju nenasilno, dogovorom, i to samostalno, to jest bez vaše pomoći. Čak i kada se umešate (ukoliko svađa preraste u fizičko ili psihičko maltretiranje), nemojte se upuštati u diskusiju oko toga ko je prvi počeo, ko je kriv… već, prosto, zaustavite trenutnu svađu.
Takođe, što su deca starija, pojačavaće se njihova želja za međusobnim takmičenjem. Iako je ova želja prirodna, pokušajte da ih tretirate kao nezavisne, različite ličnosti.

Omogućite samostalnost
Konačno, imajte na umu neophodnost da svojoj deci omogućite samostalnost. Posebno ukoliko imate jedno dete, važno je da "obuzdate sebe". Naime, bez obzira što je činjenica da su vaše namere najbolje moguće, vaše dete mora da kroz odrastanje nauči samostalno da odlučuje, bori se, svađa i miri. Setite se da je jedan od najvažnijih zadataka roditeljstva da deci omogućite osećanje korena (osećanje doma, porodice, podrške, mesta gde su dobrodošla, sa svim paketom svojih mana i nedostataka, gde mogu slobodno ispoljavati svoje mišljenje, stavove, emocije...) i krila (slobodu da "lete", istražuju, pobeđuju i gube u spoljnom svetu).

Na izgled, deca koja rastu uz braću i sestre imaju izraženo osećanje korena. Sa druge strane, deci jedincima roditelji često iz najboljih namera uskraćuju osećanje "krila". A za srećno odrastanje i formiranje zdravih i samopouzdanih odraslih osoba, neophodni su i koren i krila.

Jelena Holcer, pedagog