Kako i zašto se to dešava, roditelji dragi, i kako preživeti (a ostati normalan)? Najpre da vas utešimo - niste napravili nikakvu kardinalnu grešku u odgajanju deteta, i niste vi razlog što vaše dete pokušava da obori rekord u visini decibela "samo" zato jer mu ne dozvoljavate da krompir pire razmaže po kuhinjskom stolu, ili da mačku hrani kamenjem. To je, jednostavno, faza!

Nekome sa strane će verovatno izgledati da je vaš mališan razmažen, da bi ga trebalo lupiti po guzi i na taj način mu "objasniti" kako ne sme tako da se ponaša... Ne bih se zaklela da i meni tako nešto, bar na sekund, nije palo na pamet dok sam sluđena ponašanjem moje ćerkice razmišljala: "Pa, šta joj je sad odjednom?". Srećom, ta misao me je brzo napustila... Ne brinite, sve je u redu - vaše dete samo postaje čovek, koji ne zna kako da se izbori sa sobom!

Zato ste vi tu. Jer, iako psiholozi tvrde da je faza negativizma, besa i inaćenja normalna u razvoju svakog deteta, od reakcije roditelja najviše zavisi kako će mališan sa svim tim emocijama da se izbori. Ali, šta da uradite kada su saveti toliko različiti? Prva rečenica svakog udžbenika roditeljstva bi trebalo da glasi: "Naoružajte se strpljenjem!". I, zaista, biće vam potrebni čelični živci, to ne želim da vas lažem. Mada deca razmišljaju potpuno drugačije od nas, probajte da se stavite u njihovu poziciju (videćete da bi i vama često došlo da vrištite od besa).  Zato se pridržavajte nekih pravila:

Ne terajte inat

Kada prvi put čujete dečje: "NE", shvatite da je vaše dete oduševljeno svojom novom "veštinom". Ne reagujte, ili mu odgovorite: "Dobro", i ne prepirite se sa njim. Ono će, ako malo sačekate, ipak da uradi ono što ste tražili. Jednostavno, zaboraviće, jer početna faza negativizma kratko traje, dete je srećno jer je pokazalo svoje Ja. Zato ne nasedajte na provokaciju, ignorišite!

Izbegavajte reč NE

Probajte da i vi što manje koristite tu reč, dajte pozitivan primer. Ili,  kažite: "Ne, ali možeš da...". Ne brinite, nije vaše dete jedino koje ulazi u fazu negativizma. Uostalom, ako bolje pogledate oko sebe dok vaše dete "divlja", videćete sa koliko saosećanja vas posmatraju roditelji čija su deca starija od vaše...

Saslušajte dete

Nemojte odmah da odgovorite: "NE", pre nego što ste do kraja čuli šta dete želi. Pokažite mu da uvažavate sve ono što trenutno "neće". Važno je da mu date do znanja da ste ga čuli. Koristite jednostavne rečenice, nemojte da budete kruti. Probajte da skrenete temu, da dodate malo humora ili se, jednostavno, takmičite ko će manje da govori reč NE. Razmislite kada se javljaju situacije u kojima dete besni ili plače i probajte da ih sprečite dobrim planiranjem i dogovorom unapred šta od deteta očekujete.

Budite fleksibilni

Ako vaš mališan plače jer bi da se igra još malo u parku, a vi vidite da se baš zaigrao, pustite ga. Međutim, objasnite mu da može da ostane, ali da ćete za neko vreme morati da krenete, i objasnite zbog čega. Recite mu na vreme da dolazi čas za polazak - dete će sigurno radije da prihvati takav prekid igre, nego da terate inat sa njim. Ali, fleksibilnost ostavite za situacije gde to možete sebi da dozvolite. Oko držanja za ruku dok se prelazi ulica, sprečavanja da se penje uz otvoren prozor, uzimanja leka i sličnih stvari - pregovora, jednostavno, nema.

Strpljivost

Ovo je, definitivno, mnogo lakše u teoriji nego u praksi. Zato bi bilo dobro da u svojoj glavi napravite "teze" kojih ćete da se setite baš u situacijama kada se vaš mališan valja po ulici jer ne želi da ide kući, ili traži još jednu igračku. Pre nego što reagujete burno, izbrojte do deset i setite se zašto je bolje biti strpljiv, kao i da je i to jedan od razloga zašto ste VI roditelj, a ONO dete.

Pustite ponekad dete da uči na greškama

Ako vaša princeza insistira da upari nemoguće boje, ili da obuče suknju preko pantalona - pustite je. Em ćete vi da se odlično zabavite, em će ona posle nekog vremena da shvati kako je ipak trebalo da posluša mamin predlog.

Budite dosledni oko važnih stvari

Iako je veoma teško biti sto odsto dosledan, uvek i svuda, pokušajte da u stvarima važnim za detetovu ličnost stvarno budete dosledni. Ako imate neko usvojeno pravilo, nemojte dozvoliti da popustite zato što dete suviše dugo moli i traži. Objasnite, odgovorite na svako pitanje... upravo mu tako dajući do znanja da se vaša odluka neće promeniti zato što ono plače ili stalno traži.

Ignorišite napade besa

To je najbolji način da detetu pokažete kako takvo ponašanje nije prihvatljivo. U njegovom malenom svetu, nedobijanje roditeljske pažnje je dovoljna kazna sama po sebi. Zato nemojte da mu posle napada besa uvodite dodatne kazne. To što nekoliko minuta niste razgovarali sa njim, ili ste mu odredili «tajm aut», za njega je najgora kazna.

Ne tražite od deteta da vas slepo sluša

Ako sada ne nauči da slobodno izrazi svoja osećanja, to će mu mnogo odmoći u kasnijem životu. Vaše je da ga naučite da emocije izražava na društveno prihvatljiv način.

Učite kroz igru

Pravo je čudo šta sve možete da naučite od deteta u igri. Zato se igrajte menjanja uloga. U momentima dok se "pravite" da ste vi ono, ili njegova omiljena lutka, saznaćete mnogo o detetovim osećanjima i videti kako treba da se ponašate. Mnogi odgovori na vaše sumnje će isplivati sami.

Najbolji i najefikasniji lek je dug, topao zagrljaj

Pohvalite dete svaki put kada izbegnete "scenu" besa i plakanja. Kada vidite da je nervozno, da pokušava da se izbori samo sa sobom, da mu je zbog nečeg teško... zagrlite ga. Gradeći njegovo samopouzdanje, pomažete mu da iz ove faze besa i plača što pre i bezbolnije izađe.

Udruženje Roditelj