Prvo, nemojte da pređete preko toga i da se pretvarate da ništa niste čuli. «Loš jezik» se često koristi u nameri da se skrene pažnja na sebe, ili kao pokušaj testiranja vaše reakcije. Nemojte nikako na dečju psovku da odreagujete smehom, ma koliko vam smešno delovala.

Pitajte dete da li zna šta ta reč znači (većina dece uopšte ne zna). Na razumljiv način mu objasnite značenje reči i recite da takve reči nisu poželjne u vašem domu.

Neki roditelji i dalje praktikuju staromodan način «izlečenja» od «prljavog» jezika - brz i lagan udarac po detetovim usnama. Ako ste pristalica ove metode, onda to izvedite uz zagrljaj i poljubac.

Uvedite novčano kažnjavanje, po sistemu «jedna ružna reč, jedan dinar». Međutim, to je moguće u malo starijem uzrastu, kada dete već ima džeparac.

Možete da mu dozvolite da slobodno koristi ružne reči koje samo izabere, ali mu naredite da ih izgovara na mestu koje je prikladno za to - u kupatilu, na primer. Videćete kako će brzo odustati od prvobitne namere. Nije tako zabavno «šokirati» samog sebe, na tako dosadnom mestu.