1. Kada se streptokok nađe u brisu grla, uvek traži terapiju, čak i ako je mali broj bakterija

Srećom, ovo nije tačno!

Ako dete NEMA tegoba, nema ni crveno grlo, a bris je pozitivan, terapija nije potrebna! Treba obaviti kontrolni pregled kod pedijatra, a ako zatreba (ako pedijatar proceni) - ponoviti bris grla. Ukoliko dete i dalje nema znakove infekcije grla, NE TREBA ga lečiti! Nećemo da lečimo papir na kome piše da ima streptokoka.

Ovo se relativno često sreće kod dece u kolektivima, a radi se o bakterijama koje žive u najpovršnijem delu sluznice grla i ne prodiru u dublje slojeve tkiva krajnika. Te bakterije su veoma otporne na antibiotike, a jedan od razloga je i činjenica da antibiotik veoma teško stiže do njih. Ako ova, inače zdrava deca, upadnu u "vrzino kolo" niza antibiotika, od toga imaju samo štetu - u vidu neželjenih efekata terapije, koje ima skoro svaki lek, a naročito antibiotici širokog spektra, koji se najčešće i koriste za ovu nepotrebnu terapiju.

2. Dete sa streptokoknom upalom grla je opasno za drugu decu sve do kraja antibiotske terapije

Nije tako! Već posle dve-tri doze adekvatnog antibiotika, NE MOGU da se nađu aktivne streptokoke u grlu deteta. Ovo, naravno, ne znači da dete posle par dana terapije treba vratiti u kolektiv, ali ne treba ga tretirati kao „hodajućeg rasejivača“ bakterija. Deca u kolektivu su, u neku ruku, opasnija za dete koje je pod terapijom, jer je ono u bolesti prijemčivo i za druge infekcije - na primer, viruse bolesti organa za disanje, kojih uvek ima gde je mnogo dece. Treba sačekati da se terapija dovrši, pa je povratak u kolektiv dozvoljen!

3. Zaštitna injekcija (Ekstencilin) odlično leči streptokoknu anginu

Potpuno pogrešno! Dugodelujući penicilin je lek koji traži vreme za pravu akciju. Kada se dâ detetu u mišić guze (a to strašno boli), on se POSTEPENO oslobađa iz tkiva i odlazi u krv, pa tako pomalo stiže i do krajnika, ali u nedovoljnoj koncentraciji. Tako angina NE MOŽE da se izleči. Čak je napušten i koncept „stavljanja tačke na i“, odnosno da se depo penicilin (o kome sada govorimo), daje na kraju dobro ordinirane terapije pravim lekovima, koji se daju svakodnevno. Zato ne treba da čudi što se u medicinski razvijenim zemljama ovaj lek već dugo NE NALAZI u upotrebi. Njegova JEDINA indikacija za primenu je prevencija (sprečavanje povratka) reumatske groznice - koja je, srećom, sve ređa.

4. Već posle dva-tri dana antibiotske terapije treba ponoviti bris, da se vidi kako antibiotik deluje

Ovo ne treba da se radi! Razlog je prost: skoro sigurno nećemo ništa naći u brisu. Čak i ako dete ne reaguje dobro na antibiotik, on će ipak da smanji broj streptokoka u grlu, tako da ništa neće „porasti“ na hranljivoj podlozi. Dakle, izostanak bakterije u brisu NE znači da terapija dobro napreduje. Umesto brisa, treba pratiti stanje deteta, a pre svega videti da li dolazi do pada temperature, a lekar će praćenjem izgleda grla da upotpuni sliku reakcije deteta na započetu antibiotsku terapiju. Ako detetovo stanje za dva do tri dana terapije ne ide nabolje, to znači da se radi o žilavom soju streptokoka, koji traži obaveznu promenu terapije. Tada će pedijatar da odabere jači antibiotik, koji ima bolju efikasnost - što, naravno, ne mora da znači da će dete dobiti injekcije, iako od njih ne treba bežati u ovim situacijama.

5. Svako dete koje ima anginu, mora da dobije injekcije penicilina, kako bi se što pre izlečilo

Srećom, ovo danas više nije tačno! Pre dvadesetak godina, skoro sva deca sa crvenkastim grlom su dobijala penicilinske injekcije. Danas se to ne radi, iz barem dva dobra razloga.
Prvi je prost: postoji mnogo dobrih antibiotskih sirupa koji imaju isti, ako ne i bolji efekat na eliminaciju streptokoka iz detetovog grla.

Naravno, nikako ne treba zaboraviti da su injekcije penicilina i dalje ostale jak adut za terapiju gnojne angine kod dece koja imaju veoma težak oblik infekcije, zatim kod beba (gde je streptokokna angina ređi problem), ali i kod dece sa blažom formom angine koja iz bilo kog razloga nisu u stanju da prime antibiotski sirup.

Dr Tanja Vukomanović, pedijatar; Ass. Dr Goran Vukomanović, pedijatar