Džejmi Krag, blogerka i mama dvoje dece, pokrenula je zanimljivu temu na Internetu, nakon čega je otkriveno da nije usamljena u svom problemu. Naime, Kragova je primetila da njeni sin i ćerka od nje očekuju da osmisli i organizuje zabavu i pomogne im da je sprovedu u delo.

“Kada sam bila dete, ja sam bila zadužena za sopstvenu zabavu. Ne sećam se da je moja mama ikada sela sa mnom na pod i igrala se Barbikama ili da je moj otac ušao u tvrđavu koju sam napravila od kreveta, nekolicine trpezarijskih stolica i ogromnog čaršava”, piše Džejmi. “Kada mi je bilo dosadno, morala sam da koristim svoju maštu – ne maštu mojih roditelja – ne bih li se iskobeljala iz dosade koja se javlja sa slobodnim vremenom i uživala svom detinjstvu.”

Kragova dalje priznaje da je pričala bajke svojim plišanim igračkama, stavljala kapicu svoje omiljene lutke svom zeki, zamišljala da je kuvarica itd.

Ipak, njeni mališani se često žale da im je dosadno i čekaju da im ona predloži aktivnost.

“Moja deca imaju isto igračaka koliko sam i ja imala (čak i neke moje igračke koje sam im poklonila)”, napominje Džejmi Krag. “Ipak, često se žale da ‘nema šta da se radi’.”

“Šta sad”, pitaju nakon svake igre, očekujući da im se nova zabava “da na tacni”.

Njen blog izazvao je mnogo sličnih komentara roditelja, a i sama je primetila da se njeni prijatelji susreću sa istim problemom kod svoje dece. Čini se da se među decu “uvukla” dosada i nemaštovitost i da im je lakše da uživaju u crtaćima ili pitaju roditelje šta da rade ne bi li se zabavili. Mame i tate im, naravno, uvek pomažu u tome da uživaju u svom slobodnom vremenu, a Kragova veruje da je to greška i da na taj način ne podstičemo decu da upotrebe maštu.

“Jesu li roditelji lek ili uzrok za širenje ove ‘bolesti?”, zapitala se Džejmi.

Šta vi mislite?