- Bebe se razvijaju svojim tempom, ali ne treba zanemarivati kada dete kasni sa određenim veštinama u odnosu na kalendar razvoja.
- Neke zablude o razvoju sprečavaju roditelje da na vreme potraže pomoć stručnjaka i tako pomognu detetu.
Kada se beba rodi, pa čak i pre toga, roditelji se trude da saznaju što više o razvoju deteta, kako bi barem okvirno znali kada i šta beba treba da radi i kako bi eventualni problem ili zastoj u razvoju uočili na vreme. U prvim mesecima mame i tate sa radošću, ali i zebnjom prate razvoj bebe - da li prati igračku očima, da li poseže da je dohvati, da li pokušava da sedne, puzi... Upoređuju i prate grafikone razvoja, i sasvim razumljivo, zabrinu se ako otkriju da se nešto ne dešava na vreme, a još i više ukoliko se očekivana veština ne pojavi ni u narednim mesecima.
Tada se najčešće suočavaju sa utešnim rečima baka i prijatelja poput: "Ma, on je dečak, sporije se razvijaju, malo kasne", "Nemoj odmah da misliš na najgore, sačekaj malo", "Prerašće on/a to...".
Međutim, postoje stanja koja zahtevaju pažnju i stručnu intervenciju, a ne potcenjivanje i odlaganje. Neurolog dr Artjom Bagaudinov je raskrinkao šest najčešćih mitova vezanih za razvoj dece.
1. "Sva deca se razvijaju drugačije, prerašće"
Tačno je da se svako dete razvija svojim tempom, ali postoje upozoravajući znaci da ne bi trebalo da čekate. Ako beba ne drži glavu stabilno, ne sedi, ne puzi ili ne pokazuje interesovanje za komunikaciju, to je znak kašnjenja. Najveća greška koju roditelji prave jeste čekanje da ovo "prođe" samo od sebe. U ranom uzrastu, nervni sistem je najfleksibilniji i tada je intervencija najefikasnija.
2. "Dečaci se sporije razvijaju"
Roditelji često čuju ovu rečenicu, posebno kada je u pitanju kašnjenje u govoru ili neko ponašanje. Neurolog kaže da u praksi postoje razlike između dečaka i devojčica, ali one ne objašnjavaju očigledna kašnjenja i zaostajanja.
Ako dete ne govori, ne reaguje na roditelje i ne pokušava da komunicira, važno je razumeti osnovne razloge. Malo je verovatno da je to "zato što je dečak", prenosi noviteroditeli.bg.
3. "Ako je dete aktivno, onda je zdravo"
Zaista može da bude stvar karaktera to što je dete veoma aktivno. Ali postoje situacije kada hiperaktivnost ukazuje na problem s nervnim sistemom - na primer, poremećaj pažnje i hiperaktivnosti.
Ako dete ima poteškoća u održavanju pažnje i koncentracije, ako je impulsivno i ne može da završi zadatak, i stalno je u pokretu, dobra je ideja da se konsultuje neurolog. Rano prepoznavanje ovih karakteristika pomoći će da se izbegnu problemi sa učenjem i samopoštovanjem.
4. "Najvažnije je fizičko zdravlje"
Mnogi roditelji se fokusiraju na osnovne parametre: težinu, visinu i odsustvo očiglednih bolesti. Ali neurorazvoj nije samo fizički. On obuhvata komunikaciju, emocije, govor i ponašanje. Dete može da izgleda zdravo, ali da i dalje imati poteškoće. Ako roditelji ignorišu ove faktore i ne potraže stručnu pomoć, mogu da propuste trenutak za efikasnu intervenciju.
5. "Bolje je da sačekati nego se nepotrebno brinuti"
Ovo je jedan od najčešćih i najrizičnijih pristupa. Nije svako kašnjenje i odstupanje dijagnoza. Ali konsultacija sa neurologom nije nešto čega se treba plašiti, već je to način da se dobije objektivna procena i, ako je potrebno, preporuke. Savremena neurologija i rana rehabilitacija se ne bave samo dijagnozama, već i rizicima. Ponekad je dovoljna mala podrška da se izbegnu ozbiljnije teškoće u budućnosti.
6. "Ako postoji problem, krivica je roditelja"
Pitanje krivice sprečava mnoge roditelje da potraže pomoć. U stvari, većina neuroloških razlika nije povezana sa greškama roditelja, već su one kombinacija bioloških faktora, razvojnih karakteristika i osobina nervnog sistema. Zadatak roditelja je da primete razliku i podrže svoje dete.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U foto-galeriji pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:
BONUS VIDEO: