- Često roditelji u razgovoru jedni sa drugima ističu da su "dečaci drugačiji".
- Mama koja ima i sina i ćerku objasnila je u čemu se razlikuje vaspitanje dečaka i devojčica na sopstvenom primeru.
"Dečaci su jednostavno drugačiji." To je rečenica koju majke sinova nebrojeno puta čuju dok su trudne (ali i nakon).
Žena, koja je majka devojčici od pet godina i sinu od 21 meseca, objasnila je za YourTango po čemu se razlikuju muška i ženska deca.
"Moja ćerka imala je skoro tri godine kad se on rodio i, budući da je bila moje prvo i jedino dete, mislila sam da su sva deca više-manje poput nje. Pustolovna, ali oprezna u novim situacijama, otvoreno emotivna, čak i hirovita, i po mojim merilima - divlja.
Divlja jer je stalno nešto istraživala, neprestano plesala i vrtela se, a retko je bila potpuno obučena. Ali, gotovo dve godine kasnije, naučila sam razliku između živahnosti i divljine. Moja ćerka je živahna, a moj sin je definitivno divlji. On je pravi dečak, a dečaci su, u to više nema sumnje, zaista drugačiji", kaže majka.
Navela je razloge zašto su "dečaci jednostavno drugačiji".
Uvek su u pokretu
"Moja ćerka je bila aktivno dete, ali ni približno nije imala brzinu koju je moj sin razvio u svom kratkom životu. Zbog njega sam poslednjih meseci počela da saosećam s roditeljima koji svoju decu vode na povocu. Gotovo svaka mama i vaspitačica u ćerkinom vrtiću zna Semovo ime jer me svakodnevno vide kako trčim hodnicima i dovikujem ga dok je dovodim i odvodim.
Dovoljno je da okrenem glavu na dve sekunde kako bih poljubila ćerku ili okačila njen ranac i njega već nema. Pretražuje učionice, skriva se iza stolova ili pronalazi neki zaboravljeni flomaster. Parkirališta su još gora. Gde god se nalazili, ovih dana najčešće ćete me videti u položaju za start: kolena su mi savijena, noge raširene, a ruke ispružene."
Sve može da postane oružje
"Moja ćerka obožava plišane životinje i lutke. Moj sin, s druge strane, preferira bilo koji predmet, bio on igračka ili ne, kojim može nekoga da udari. Štapovi, metle i plastične gitare njegovi su favoriti, ali poslužiće se svime što mu dođe pod ruku. Ako pronađe nešto okruglo i malo, neće se žaliti. Umesto toga, gađaće vas time u glavu."
Što prljavije, to bolje
"Ne prođe dan da se u nekom trenutku ne stresem kad podignem sina. Ponekad je to zato što je odlučio da prospe celu čašu mleka ili soka po majici. Drugi put je njegov projekat slikanja prstima u igraonici izmakao kontroli ili je pronašao otvorenu WC šolju i odlučio da proba vodu. Najdraže mu je da jede jogurt rukama, a sendvič s maslacem od kikirikija i džemom naopačke, tako da prvo poliže džem. U našoj kući kupanje se nikad ne preskače."
Filozofkinja Šarin Klou sa Univerziteta Oregon Stejt potvrđuje ovo zapažanje: "Devojčice se po pravilu oblače u odeću koja ne sme da se zaprlja, češće se igraju u zatvorenom prostoru nego dečaci, a njihovu igru roditelji češće nadziru."
Ne poznaju strah
"Mojoj ćerki trebalo je gotovo tri godine da se sama spusti niz tobogan bez duge unutrašnje borbe. Moj sin se prvi put spustio, i to nakon prilično opasnog uspona otvorenim merdevinama, sa 18 meseci. Nisam ni primetila šta radi dok nije bio na pola puta do vrha.
U foto-galeriji pogledajte savete ruske doktorke o odgajanju dece:
BONUS VIDEO:
Izvor: index.hr/Yumama