Učestalo spontano treptanje kod dece uzrasta od tri do šest godina pokazatelj je boljih rezultata na zadacima koji zahtevaju kognitivnu fleksibilnost, piše New York Post.

Novo istraživanje povezalo je ovu pojavu sa aktivacijom desnog dorzolateralnog prefrontalnog korteksa (dlPFC), dela mozga zaduženog za izvršne funkcije poput planiranja i koncentracije. Učestalost treptanja ujedno služi kao pokazatelj nivoa dopamina i direktno je povezana sa nivoom izvršnih funkcija kod predškolaca.

Metoda istraživanja

Istraživanje je obuhvatilo 113 dece iz Japana, uzrasta od tri do šest godina. Deca su učestvovala u klasičnom testu kognitivne fleksibilnosti, igri razvrstavanja kartica u kojoj se pravila tokom zadatka menjaju. Test je počeo razvrstavanjem prema boji, a zatim je prešao na razvrstavanje prema obliku. Takav zadatak meri koliko brzo dete može da se prilagodi novom načinu razmišljanja, što je osnova za razvoj kontrole impulsa.

Naučnici su aktivnost mozga merili funkcionalnom bliskom infracrvenom spektroskopijom (fNIRS). Reč je o neinvazivnoj optičkoj metodi koja pomoću infracrvenog svetla prati nivo kiseonika u krvi i na taj način utvrđuje kada je određeno područje mozga aktivno. Istovremeno su običnim kamerama snimali učestalost spontanog treptanja.

Povezanost treptanja i moždane aktivnosti

Analiza je pokazala da se spontano treptanje događa upravo u trenucima kada je aktivnost u desnom dorzolateralnom prefrontalnom korteksu na vrhuncu. Spontano treptanje je nesvesna radnja pod uticajem dopaminskih signala u mozgu.

Kao primer, kod osoba sa Parkinsonovom bolešću, kod koje je poremećeno lučenje dopamina, treptanje je znatno ređe, a istovremeno teže izvršavaju zadatke koji zahtevaju mentalno prebacivanje.

Uspešnost na testu

Rezultati su potvrdili da su deca koja su češće treptala bila uspešnija u zadatku sa karticama. Ta veza pokazala se doslednom i nakon što su naučnici analizirali svaku starosnu grupu zasebno. To ukazuje na zaključak da je učestalost treptanja stvarni pokazatelj kognitivnih sposobnosti, a ne samo opšte zrelosti deteta.

Učestalost treptanja inače raste između prve i pete godine, a u ovom istraživanju deca sa najboljim rezultatima treptala su više od 20 puta u minuti.

Specijalizacija mozga i razvoj

Studija je potvrdila da je dlPFC glavno područje mozga aktivno tokom zadataka koji zahtevaju promenu pravila, jer nije pronađena značajna povezanost sa drugim delovima prefrontalnog korteksa. Kod starije dece koja su češće treptala i imala bolju kognitivnu fleksibilnost, aktivacija tog područja bila je preciznija i fokusiranija.

To sugeriše da je učestalost treptanja pokazatelj funkcionalne diferencijacije prefrontalnog korteksa, odnosno zdrave specijalizacije moždanih mreža.

Jednostavan pokazatelj razvoja

Predškolski uzrast ključan je za razvoj prilagodljivih izvršnih funkcija, poput samokontrole i praćenja uputstava. Rane razlike u tim sposobnostima mogu predvideti kasniji uspeh u školi i socijalnu prilagođenost. Budući da se učestalost treptanja može izmeriti jednostavno, precizno i jeftino, ova metoda bi mogla postati koristan neinvazivni alat za praćenje razvoja mozga.

Istraživačima, ali i vaspitačima i roditeljima, pruža jednostavan uvid u kognitivni napredak deteta, što je posebno važno jer je mozak male dece teško proučavati zbog njihovog nemira i straha od medicinskih postupaka.

Naučnici ipak napominju da praćenje treptanja ne može zameniti snimanje mozga ili bihejvioralna testiranja, već ga vide kao potencijalni pokazatelj koji zahteva dodatna istraživanja pre nego što postane razvijen dijagnostički alat.

U galeriji ispod pogledajte i mudre savete ruske doktorke o odgajanju dece:

10 mudrih saveta ruske doktorke Tatjane Černigovskaje o vaspitanju dece Foto: Sunny studio/Shutterstock

BONUS VIDEO:

01:27
3 stvari zbog kojih ne treba kažnjavati decu Izvor: TikTok/wholeparent

Izvor: Index/Yumama