Svaki roditelj će reći da svako dete radi stvari svojim tempom i na svoj način. Posebno to mogu da potvrde roditelji više dece. I to vredi za svako područje interesovanja. Na primer, jedno dete može da voli fudbal i da bude izvrsno u tome, dok drugo nije zainteresovano uopšte za sport ili se čini da se ne snalazi u sportu. Jedno dete može da progovori mnogo ranije od drugog - ili da počne ranije da puzi, sedi, hoda ili vozi bicikl.

Bez obzira na to koju prekretnicu gledamo, važno je zapamtiti da se sva deca razvijaju i uče različite zadatke različitim brzinama. To se odnosi i na čitanje. Baš svako dete ima neki svoj tempo kojim napreduje kad se radi o čitanju. Neki će to usvojiti ranije, neki kasnije. Ali, ipak, postoje neka opštae merila koja treba imati na umu.

Većina mališana nauči da prepoznaje i izgovara slova već u uzrastu od četiri i pet godina. Ali, obično tek u uzrastu od šest do sedam godina, odnosno kad kreću u prvi razred, počnu da razumeju te zvuke ili da ih spajaju kako bi počeli da čitaju. Do uzrasta od osam godina bi dete trebalo samostalno i tečno da čita – tako barem kažu određeni standardi.

Ali, stručnjaci koji rade sa decom često odbijaju da postavljaju ove granice i skreću pažnju na to da postoje raniji znakovi da dete ima problema s čitanjem. Problem je u tome što je tada već poprilično kasno za reakciju i da se ranijom reakcijom ostvaruju bolji rezultati.

Zašto neka deca nauče da čitaju ranije od druge?

Nezavisno od poremećaja učenja ili drugih faktora koji mogu da ometaju učenje, postoji nekoliko stvari koje pomažu da se objasni zašto neka deca pokazuju veću sklonost ili ljubav prema čitanju od drugih mališana.

Jedan od faktora odnosi se na detetove sposobnosti kao što su njegova prirodna inteligencija, verbalna sposobnost, raspon pažnje, lična interesovanja i motivacija za čitanje.

Drugi faktor je povezan sa detetovom okolinom, i uključuje dostupnost materijala za čitanje, kvalitet podučavanja u školi. Na vreme kada dete nauči da čita takođe utiče i to da li se detetu čitalo kod kuće, jer to je mesto na kojem mnogi mališani prvo razviju ljubav prema knjigama i čitanju. To je, takođe, mesto u kojem roditelji utiču na toleranciju na frustraciju, što je korisno i ključno ne samo u čitanju, već i uopšteno u učenju.

Kada se zabrinuti ako dete ne čita

Uprkos svim naporima, neka će deca i dalje imati problema s čitanjem. Ako dete ne postiže barem okvirno uspehe koji se mogu uporediti s vršnjacima u prvom razredu, to treba da bude "znak za uzbunu". Roditelji i učitelji koji obraćaju pažnju mogu da primete probleme poput lošeg pravopisa, izbegavanja čitanja ili poteškoća s čitanjem koji mogu biti znaci da je detetu potrebna dodatna pomoć.

Ponekad mogu da se primete znaci poremećaja učenja kao što su ADHD ili disleksija - poremećaji koji se mogu dijagnostikovati i lečiti uz pomoć stručnjaka.

BONUS VIDEO:

Ove stvari dete mora da zna prilikom upisa u osnovnu školu - Psiholog za Kurir televiziju o testiranju prvaka: "Roditelji ne smeju biti u istoj prostoriji!" Izvor: Ove stvari dete mora da zna prilikom upisa u osnovnu školu - Psiholog za Kurir televiziju o testiranju prvaka: "Roditelji ne smeju biti u istoj prostoriji!"

(miss7mama.24sata.hr/Yumama/Nataša Zlatković)