"Kada je moje dete imalo 7 godina, želeo je da nauči da vozi bicikl. Dok je prilično brzo navikao da vozi bicikl, borio se da sam krene, da ostane u ravnoteži pri skretanju u krivini ili da se zaustavi i bezbedno siđe. Trebalo je oko dva meseca, ali moj sin je to konačno shvatio i bio je u stanju da krene, pedalira i zaustavlja svoj bicikl. Sada je veoma ponosan na vožnju bicikla. Zašto je ovo bilo tako izazovno za njega? To je zato što moj sin ima dispraksiju, neurološki poremećaj koji često utiče na motoričke sposobnosti." - ispričala je jedna mama za portal Parents.com. Otprilike 6 do 10% populacije ima dispraksiju, ali ako niste čuli za nju, niste jedini.

Evo šta treba da znate o ovom stanju, da li je dispraksija invaliditet ili ne, i šta roditelji mogu da urade da pomognu svom detetu koje ga ima.

Šta je dispraksija?
Dispraksija, takođe poznata kao poremećaj razvojne koordinacije, je stanje koje može uticati na motoričke veštine i koordinaciju. To je relativno nov termin o kome se prvi put raspravljalo 1980-ih u Engleskoj (tamo je, zajedno sa Kanadom, sprovedena većina istraživanja o dispraksiji). Pre toga se zvao "sindrom nespretne dece", neosetljiv termin za hronično stanje koje može uticati na ljude i u odraslom dobu.

Dispraksija se ne smatra smetnjom u učenju u Sjedinjenim Državama, ali je poremećaj koji može uticati na sposobnost deteta da uči.

"Dispraksiju se često naziva skrivenim stanjem, a takođe je veoma nedosledno", objašnjava Voren Frid, predsednik i osnivač "Disprakia USA", koji, zajedno sa svojim petogodišnjim blizancima, ima dispraksiju. "Dispraksija ne izgleda isto za sve i postoji mnoštvo problema koji idu uz to. Plus, nema lekova, a može izgledati kao niz drugih stanja."

Šta uzrokuje dispraksiju?
Nejasno je šta uzrokuje dispraksiju, ali neka istraživanja sugerišu da to može imati veze sa problemima sa neuronima mozga. Neki faktori rizika povećavaju šanse deteta da dobije dispraksiju, uključujući:

  • Prevremeno rođenje
  • Niska telesna težina na rođenju
  • Porodična istorija dispraksije, ali nije jasno koji su geni uključeni
  • Osoba koja koristi drogu i alkohol tokom trudnoće
  • Istraživanja pokazuju da mnoga deca sa dispraksijom takođe imaju disleksiju i/ili poremećaj pažnje/hiperaktivnosti (ADHD)

Simptomi dispraksije kod beba i male dece
Tokom ovog uzrasta, deca mogu imati kašnjenja u dostizanju određenih prekretnica, kao što su prevrtanje, puzanje i hodanje. Takođe mogu pokazati poteškoće u igri sa igračkama ili u obavljanju aktivnosti koje zahtevaju dobru koordinaciju.

Sa 10 meseci, na primer, moj sin je počeo da radi sa fizioterapeutom. Naučila ga je kako da puzi, hoda, trči, preskače, skače i penje se uz stepenice jer nije mogao sam da razvije nijednu od ovih veština.

Simptomi dispraksije kod starije dece
Starija deca sa dispraksijom mogu imati bilo koji ili sve od sledećih simptoma:

  • Problemi sa finim motoričkim veštinama, poput pisanja i upotrebe srebrnog pribora
  • Poteškoće sa grubim motoričkim veštinama, kao što je šutiranje lopte i hodanje gore ili dole stepenicama
  • Kašnjenja u obradi, kao što je pamćenje liste verbalnih instrukcija
  • Problemi sa veštinama izvršnog funkcionisanja, kao što su organizovanje ili upravljanje vremenom
  • Problemi sa socijalnim veštinama
  • Vizuelne poteškoće sa dubinom i prostorom
  • Loše pamćenje
  • Senzorni problemi
  • Kašnjenja u govoru
  • Dijagnoza dispraksije

    Iako ne postoje medicinski testovi koji dijagnostikuju dispraksiju, lekari mogu proceniti grube i fine motoričke sposobnosti deteta, koordinaciju i ravnotežu. Ovo će pomoći da se isključe druga medicinska stanja i dođe do dijagnoze dispraksije. Ovo se obično dešava kada dete ima 5 godina ili više.

Lečenje dispraksije
Ne postoji lek za dispraksiju i lečenje se obično sastoji od različitih terapija koje pomažu u motoričkim veštinama i koordinaciji. "Kada neko sa dispraksijom nauči novu veštinu, kao što je preskakanje konopca, u igri su tri različita elementa: osoba, aktivnost i okruženje", kaže radni terapeut dr Sali Pejn, poverenik Fondacije za dispraksiju u Sjedinjenim Državama. "Ako nauče kako da skaču preko kanapa kod kuće, imaće muke kada im se to zatraži u školi jer moraju da koriste drugi deo svog mozga da bi izveli tu veštinu u novom okruženju. Srećom, trebalo bi da mogu više da je savladaju. Brzo, ali će i dalje morati da vežbaju u svom novom okruženju."

Kako dispraksija može uticati na učenje u školi

"Deca sa dispraksijom moraju da ulože mnogo više truda da organizuju svoje kretanje", objašnjava dr Pejn. "Oni koriste svoj kognitivni kapacitet da sede ravno na svojoj stolici, drže olovku i pomeraju ruku u pravom smeru, tako da nemaju prostora za mozak da razmišljaju o uputstvima i prate šta se dešava.

"Dakle, kada njegov učitelj da zadatak, moj sin se obično seća prve i poslednje instrukcije, ali ništa između. Ali pošto je tako pametan, učiteljica pretpostavlja da ignoriše njena uputstva — ona vidi prkosno dete umesto onog sa invaliditetom kome je potrebna odgovarajuća podrška. Jedan od najvećih izazova skrivenih stanja je zaista navesti druge da shvate i prihvate invaliditet. Roditelji, uključujući i mene, stalno objašnjavaju simptome dispraksije nastavnicima, nudeći učitelju savete o tome kako da podrže svoje dete i teše svoje dete kada se osećaju poraženim jer im najbolje nije bilo dovoljno, i bili su ismevani jer su nešto uradili. "pogrešno" pred celim razredom."

"Ovoj deci je potrebna psihološka podrška", kaže Frid. "Kako stare, kašnjenja u njihovoj obradi i funkcionisanju postaju očiglednija i mogu biti ismevani ili maltretirani, što utiče na samopoštovanje."

Za dispraksiju je potrebno više svesti
Dispraksija ne bi trebalo da bude obavijena velom tajne. Pošto su javne ličnosti, uključujući Danijela Redklifa i Kara Delevinj, podelile svoju dijagnozu i borbu sa dispraksijom, i mi bi trebalo da pomognemo u podizanju svesti. Dispraksija nije pokazatelj budućeg neuspeha – to je svedočanstvo karaktera i upornosti osobe.

Osoba sa dispraksijom često mora da radi mnogo više samo da bi savladala osnovne zadatke poput zakopčavanja kaiša ili vezivanja cipela. Zadržaće se na tome sve dok ne uspeju, a tu istrajnost unose u sve što rade.

"Deca sa dispraksijom često imaju odličan smisao za humor, što im zaista pomaže da prođu kroz ovo", kaže dr Pejn. "Oni imaju drugačiji pogled na svet, odlični su u rešavanju problema i imaju tako izuzetnu empatiju."

Šta učiniti ako mislite da vaše dete ima dispraksiju
Ako primetite da vaše dete ima problema sa novim zadacima koji se fokusiraju na pokrete, kao što su slaganje igračaka ili hodanje, važno je da razgovarate sa lekarom.

BONUS VIDEO:

Šta ne slati detetu u vrtić TikTok/heather_mummyandme

(Yumama/T.A.S.)