Verovatno ste do sada čuli argumente koji idu u prilog što ranijem navikavanju na nošu. Možda ste čak čitali i naučna istraživanja koja su dokazala da deca koja krenu kasnije da koriste nošu mogu da imaju problema kasnije u životu.

Međutim, kao pedijatar urolog mogu vam reći samo ovo: deca mlađa od tri godine ne bi trebalo da kontorlišu svoje fiziološke potrebe. Sa druge strane, u vrtićima se od mališana očekuje da već sa tri godine umeju da koriste nošu, pa je tako nedavno u Virdžiniji trogodišnja Zoe Roso suspendovana jer je imala malu fiziološku nezgodu. 

Ne kažem da mala deca ne treba da se navikavaju na nošu, naravno da mogu. Ali znati kako kakiti na nošu nije isto što i odgovoriti na nagon sopstvenog tela na razuman način.

“Ne shvatam, ja je ne nagovaram, ona praktično samu sebe trenira na nošu”, rekla mi je jedna mama.

Verujem tim roditeljima, ali nažalost, tipično je da deca koja ranije krenu da koriste nošu razvijaju i vrlo ozbiljne probleme. Na svojoj klinici viđam oko 100 dece nedeljno, a polovina njih ima problem disfunkcionalnog pražnjenja - većina njih navikavana na nošu pre treće godine.

Da biste razumeli rizike prevremenog navikavanja na nošu, potrebno je da znate da su svi problemi, kao što su piškenje u krevetu, povećana urinarna frekvencija, kao i infekcije urinarnog trakta, povezani sa hroničnim zadržavanjem mokraće i stolice.

Deca (i pod tim mislim na svu decu) ne vole da prekidaju svoje aktivnosti kako bi išli u toalet. Kada jednom nauče da mogu da odlože odlazak u wc, ona će to raditi što češće i duže mogu. To je riskantna navika. Svaki put kada se suzdržavamo od mokrenja, odnosno kada stiskamo urinarni sfikter (kružni mišić koji je deo mišića karličnog dna i koji okužuje mokraćni kanal), u našoj bešici se stvara otpor. Ali šta se dešava kada se mišići suprotstave otporu? Isto ono što se dešava kada u teretani vežbate zadnju ložu: mišići postaju veći i snažniji. Ali nasuprot mišićima zadnje lože, veći i snažniji mišići bešike nisu dobra stvar. Kada dete odlaže mokrenje mesecima, pa i godinama, njegova bešika postaje slabija i može doći do nevoljnog gubitka mokraće iliti inkontinencije. Sa druge strane, hronično zadržavanje stolice samo doprinosi problemu. 

Hronično zadržavanje stolice i mokraće takođe uzrokuje i infekcije urinarnog trakta. Što ređe dete piški i kaki, veće su šanse za nastanjivanje bakterije u bešici. Budući da je bešika smeštena samo nekoliko centimetra od rektuma, bakterijama je potrebno da pređu kraći put. 

Posete lekaru zbog konstipacije među decom su se u poslednjoj dekadi duplirale. Osam odsto devojčica ima infekciju urinarnog trakta do sedme godine, što čini milion godišnjih poseta lekaru. Osim toga, oko pet miliona dece mokri u krevetu, uključujući oko 20 odsto petogodišnjaka, 12 odsto šestogodišnjaka i 10 odsto sedmogodišnjaka.

Razlog zbog kojeg deca koja su navikavana nošu od druge godine češće imaju problema nego deca koja su kasnije navikavana, prema mom mišljenju je taj što su ona više meseci sama odlučivala kada treba da piške ili kake - pre nego što su dovoljno zrela da razumeju da bi nuždu trebalo da obave čim osete potrebu. Šta više, bešika se razvija tri ili četiri godine, a nesputano pražnjenje (čitajte: pelene) olakšava razvoj.

Roditelji mi često govore da njihovo dete ima problem zbog toga što ima “malu bešiku”, kao da je to neki sindrom sa kojim se deca rađaju. Dete može imati umanjenu bešiku, ali to je zbog toga što je njen kapacitet oslabljen zbog suzdržavanja.

Da li znate koliko često viđam decu u pelenama koja imaju infekcije urinarnog trakta? Nikada. Da li znate koliko često lečim decu koju su roditelji počeli da odvikavaju od pelena? Svakog dana. Ta deca čine četvrtinu moje klinike. To nije slučajnost i pokazuje sasvim jasno da je navikavanje na nošu kod male dece vrlo štetno. 

Dakle, ako ste svog mališana počeli da odvikavate od pelena u drugoj godini njegovog života samo zato što predškolska ustanova zahteva da zna da koristi nošu od treće godine, savetujem vam da potražite drugu školicu. 

Dovoljno je da sami zamislite situaciju: svoje trogodišnje dete šaljete u, za njega, potpuno nepoznato okruženje, vrlo moguće po prvi put u njegovom životu, okruženje gde nema nijednog člana porodice gotovo pola dana i očekujete da će ono prekinuti vaspitačicu u sred neke priče ili da će se izvući iz tvrđave koju je upravo napravilo sa drugarima kako bi tražilo nošu. Naravno da neće, trpeće koliko god može. Ko god je mislio da je ova ideja dobra, zasigurno nikada nije kročio na kliniku za dečju urologiju.

Takođe savetujem roditelje da pogledaju u kaku njihove dece kada god mogu (srećom, mališani često zaborave da puste vodu). Velika i debela kaka je često znak konstipacije. 

Obratite pažnju na navike svog deteta i sačekajte trenutak kada je ono spremno za savladavanje ovog zadatka.