Naučnici s novozelandskog Univerziteta u Oklandu ispitivali su kako deca stara trinaest meseci reaguju kada čuju obraćanje na različitim jezicima i da li usvojeno znanje o jeziku koji najčešće čuju primenjuju pri pokušaju da razumeju jezik koji ne čuju tako često.

„Do trinaestog meseca, mališani razumeju da ljudi koji govore različitim jezicima ne koriste reči na isti način“, ističe dr Anet Henderson, koja je je na Univerzitetu u oklandu zaposlena u Laboratoriji za rano učenje.

„Ova rana spoznaja može pomoći društvu u tom smislu što se može iskoristiti kako bismo podstakli decu da uče jezike koji pripadaju istoj grupi jezika“, smatra Hendersonova.

Istraživanje koje je dr Henderson sprovela sa svojim saradnicima i koje je objavljeno u naučnom časopisu „Razvojna psihologija“ sprovedeno je tako što su oklandskim mališanima sa engleskog govornog područja puštani snimci glumaca koji govore, za njih, stranim jezicima – jedan glumac pevao je popularnu francusku dečju pesmicu, a drugi pesmu na engleskom jeziku. Takođe, glumci su različite predmete nazivali istim imenima.

Rezultati do kojih su naučnici došli pokazali su da su bebe, u skladu s pravilima koja su intuitivno naučili slušajući svoj maternji jezik, očekivale da govornici stranih jezika budu dosledni.

„Deca nisu očekivala da  će francuski govornici upotrebiti isti naziv za dva različtima predmeta, jer u svom jeziku nisu primetili da se dve različite stvari zovu isto“, kaže dr Henderson.

„Često mislimo da bebe ’upijaju’ ono što čuju i da nije neophodno učiti ih direktno. Ipak, nije reč samo o tome da bebe slušaju i pamte – one su inteligentne i umeju da uoče razlike koje se javljaju u rečima koje čuju i izgovaraju“, zabršila je ona.

Tamara Sorak