Odgovore na ova, i brojna druga pitanja, dobili smo od Gorana Vještice, sportskog trenera i predsednika Saveza za sportsku animaciju i rekreaciju Srbije, koji više od 14 godina osmišljava i realizuje dečje programe.

Kad dođe vreme da dete krene bez nas, u pratnji vaspitača i učitelja, na rekreativnu nastavu, nastavu u prirodi, i slično, svi se zapitamo kako će se snaći bez poljupca za laku noć, šta će tamo raditi, kako će mu biti. Ali, većina mališana se raduje svakom druženju sa vršnjacima, posebno ako je ono dobro osmišljeno.

Deca koja žive u gradu obično nemaju mogućnost da upoznaju sve što je namenjeno njihovom uzrastu, pa je rekreativna nastava idealna prilika da u radu sa animatorima ispolje svoje skrivene sklonosti

Instruktori i treneri Saveza organizuju kreativno slobodno vreme mališana tokom njihovog boravka van mesta stanovanja, a u organizaciji predškolskih i školskih ustanova u kojima borave. Reč je o programima za  jednodnevne izlete, sedmodnevne boravke na planinama, u banjama, na moru, ali i za desetodnevna letovanja i zimovanja, koja se organizuju za decu uzrasta od 3 do 11 godina (do kraja četvrtog razreda osnovne škole).

Programi su pažljivo i precizno osmišljeni, s ciljem da se deci ponudi što raznovrsniji sadržaj prilagođen njihovom uzrastu.

Upoznavanje sa okolinom

Evo kako, okvirno, izgleda boravak naše dece na putovanjima na koja ih vode vaspitačice i učiteljice. Ili, bar, kako bi trebalo da izgledaju.

Deca se, nakon buđenja, bave laganom jutarnjom gimnastikom. "Mrvice" od 3 godine se više igraju, a starija deca vežbaju oko pola sata. Svakako, na jedan način vežbaju mališani od 3 do 6, a na drugi oni od 7 do 11 godina. Sledi doručak koji je obično oko 8 časova. Zatim se pospremaju sobe, slažu razbacane stvari i nameštaju kreveti. Posle 10 sati se ide u šetnju, a koliko će ona trajati i šta će sve usput raditi, zavisi od uzrasta malih rekreativaca.

Najstarijima su namenjene trase od 3, pa i 4 kilometara, naravno, laganim hodom. Najmlađi ne prelaze više od 200 metara, obično oko objekta u koji su smešteni.

Ove šetnje su i obrazovnog karaktera, jer se deca usput upoznaju sa okolinom, biljnim svetom, reljefom...

Malo učenja, više zabave

Nakon šetnje sledi vreme rezervisano za igre na otvorenom, sve do ručka,  koji je obično oko 13, 14 časova. A onda svi odlaze na popodnevni odmor.

Zavisno od školskog nastavnog plana i programa, školarce čekaju časovi iz školskih predmeta. Ako nastave nema, od 16 do 18 časova ih ponovo čekaju sportske aktivnosti, mahom takmičenja.

Sledi večera, detaljno dnevno

Škole plivanjaTamo gde objekti u kojima su deca smeštena to omogućavaju, organizuju se i škole plivanja. Sa takvom mogućnošću roditelji su upoznati pre plaćanja prve rate, odnosno turističke agencije to naznačavaju na tenderima, potom u pismima roditeljima koji potpisuju, kako saglasnost da dete putuje, tako i da bude uključeno u školu plivanja. Za tako kratak period mališan ne može da postane pravi plivač, već se oslobodi straha od vode, propliva, a ako već ponešto zna, onda ima priliku da  usavrši osnovne elemente ovog sporta.

održavanje higijene, a zatim zabavni, organizovani program u diskoteci – takmičenja šiz-friz, pokaži šta znaš, kvizovi, plesne večeri, koreografije uz dečju i latino muziku, kao i obavezni maskembal, koji mudro, na osnovu, iskustva, ostavljaju za poslednje ili pretposlednje veče. Jer, kažu, deca iz vrtića su od prvog dana spremna za dugo očekivano maskiranje, a kada to  prođe, gube interesovanja za sve ostale programe.

Večernje zabave traju najkasnije do 22 sata, a za decu iz vrtića do 21 sat.

Kada je reč o večernjim programima, Savez sarađuje sa lokalnim zajednicama, pa se povremeno priređuju i pozorišne predstave i lokalni muzički i umetnički program.
Programi se stalno obogaćuju i menjaju, kako bi deca naučila što veći broj veština. PageBreak

Program prilagođen svakom detetu pojedinačno

Odmah po dolasku u mesto boravka animatori iz Saveza organizuju sastanak sa vaspitačima i učiteljima koji su decu doveli. Predlažu plan aktivnosti i usklađuju ga sa mišljenjem nastavnika. Kako putovanjima dece po zakonu prethodi sistematski pregled i otvaranje tzv. putnog zdravstvenog kartona, a na put kreće i lekar, animatori se obavezno konsultuju i sa njim.

Mnoge učiteljice od roditelja traže da napišu pismo koje će sadržati informacije o detetovom ponašanju (plače bez mame, stidljivo), ishrani (šta odbija od hrane, šta ne sme da jede ili na

Kombinacija boravka u prirodi, kao nečega što deci nedostaje, i dobro osmišljenog programa kretanja, prilagođenog njihovom uzrastu, pažnja i iskustvo animatora, neizostavno daje rezultate

šta je alergično), lekovima, ako ih koristi, eventualnom oboljenju. Kad se i ti podaci uzmu u obzir, animatori program prilagođavaju svakom mališanu posebno. Stidljivom će se pristupiti polako, za male agresivce (kojih je na žalost sve više) postoji posebna, razrađena taktiku.

Kombinacija boravka u prirodi, kao nečega što deci nedostaje, i dobro osmišljenog programa kretanja, prilagođenog njihovom uzrastu, pažnja i iskustvo animatora, neizostavno daje rezultate. Tako se dešava da izuzetno povučeno dete propeva pred publikom, a mali nemirko nauči da pleše.

Roditelji često nisu ni svesni koliko njihovo dete može, a kako, posebno u gradu, nema mogućnosti ni vremena da upozna sve što je namenjeno njegovom uzrastu, rekreativna nastava je idealna prilika da u radu sa animatorima ispolji svoje skrivene sklonosti.

Deca vole animatore

Pored ovih programa, animatori rade i neke druge, poput Letnjih sportskih igara za decu i omladinu, tokom kojih se deca takmiče u više od 20 zanimljivih veština.
Deca vole animatore, jer su im oni i drugari (svi imaju između 21 i 35 godina), jer se sa njima igraju, ali ih istovremeno i uče da kroz igru razvijaju sposobnost razmišljanja, brzog donošenja odluka, osećaj da su važni,  učešćem u takmičenjima i sticanjem priznanja.

Željka Zebić