Motorički razvoj, koji je preduslov za shvatanje šta je levo, a šta desno podrazumeva da dete prohoda, ojača ručice, razume i izgovara većinu reči, i samo zna da pokaže gde se nalazi njegov nosić, a gde uvo.

Mališani nemaju dovoljno razvijen mozak da bi shvatili pojmove „levo“ i „desno“ pre druge godine života. Šta ti pojmovi znače, dete je sposobno da nauči tek kada motorički sazr

Kada nauči da pronađe delove svog tela, polako počinju da se pomaljaju pojmovi "gore-dole", "napred-nazad" i ostale odlike prostorne orijentacije.

Zato je uzrast od dve godine otprilike pravo vreme da roditelji počnu da razvijaju detetov osećaj za levu i desnu stranu - kroz svakodnevnu igru, i tako utvrde koja mu je ruka primarna. Ta činjenica je važan preduslov za učenje pisanja i čitanja, kao i za opšti uspeh u školi.

Rani početak (od 1. do 2. godine)

● Sa sasvim malim detetom, najbolje je učiti kroz njegove svakodnevne aktivnosti - na primer, tokom oblačenja i svlačenja. Svaki put kada to činite, govorite naglas koja je noga ili ruka prva, a koja dolazi na red. Ne morate mnogo da se mučite kako ćete to da osmislite i kada da upotrebljavate. Vremenom, uporno ponavljanje će dati rezultate. Dete će odjednom umeti da tačno pokaže svoju levu i desnu ruku.

● U drugoj godini života, dete postaje spretnije sa rukama i rado sve opipava i razgleda. Zato iskoristite tu znatiželju i vežbajte njegove ručice kroz određene zadatke i igre. Na primer, recite detetu da levom rukom dohvati lopticu ili drugi predmet koji je vrlo blizu njegove leve ruke, i slično. Kada mu nešto zadajete, obavezno imenujte ruku kojom će da obavi zadatak. Tim vežbicama podstičete vezu "ruka-oko", a sa njom kombinujete novo znanje o levoj i desnoj strani.

Već puno znamo (od 2. do 4. godine)

● Dobro vreme za učenje jeste period nakon druge godine pa nadalje. Dete je sposobno da se duže koncentriše i pokazuje sposobnost zaključivanja. Inače, mališani prvo uče da prepoznaju delove svog tela: oči, uši, nos... kao i gde se na telu oni tačno nalaze. U tom smislu, postavljajte pitalice: "Gde je Anin nos, gde su Anina usta, gde je pupak?". Kada to savlada, dete će početi polako da barata i pojmovima "gore-dole", "napred-nazad", "levo-desno". Uključite te pojmove u igru: "Šta se nalazi ispod Aninog nosa?".

● Često opisujte situacije. Govorite detetu da je ruka kojom drži kašiku desna, što znači da je druga ruka leva. Stavite mu na ruku malu narukvicu. Ako je na desnoj ruci, tada je druga ruka leva. Alternativna varijanta su nalepnice sa raznim likovima. Samo pazite da, na primer, na jednu ruku ne stavite nalepnicu sa cvetićem, a na drugu sa autićem. To može da zbuni dete. Zato stavite nalepnicu samo na jednu ruku.

● Moguće su i dinamične igrice - kao, na primer: „Moja desna ruka je na boku, a gde se nalazi moja leva ruka?“, i slične pitalice sa delovima tela. Kod tih igara je veoma važno da se nalazite pored deteta, posebno ako mu pokazujete na svom telu. Jer, ako ste nasuprot njega, pokazivaćete mu sliku kao u ogledalu, što će da mu oteža učenje.

Širimo znanje (od 4. do 6. godine)

Kada dete nauči koja je leva a koja desna ruka, polako možete da pređete na raspoznavanje svega ostalog što je na desnoj ili levoj strani, kao i da vežbate prostornu orijentaciju.

● Dete sedi na kauču i nabraja sve što se nalazi sa njegove leve, a zatim sa desne strane. Zatim ga zamolite da ustane, okrene se prema kauču i nabroji šta je sa leve, a šta sa desne strane.

● Složite igračke u vrstu i razgovarajte sa detetom. Zec sedi sleva medi, a zdesna ptičici. Ili, zajedno sa detetom imenujte strane predmeta u kući: na primer, frižider se nalazi desno od šporeta, sto se nalazi levo od balkona, i slično.

● Osmislite igricu sa autićem. Zadajte detetu da iz sobe krene levo, pa ga pratite i govorite mu dalju rutu po kojoj treba da vozi autić. Malo komplikovaniji zadatak je da mu kažete rutu unapred i pitate kuda bi došao autić kada bi krenuo prvo levo, pa desno, pa opet levo.

● Razgovarajte dok putujete javnim prevozom: crveni auto je bio levo, sada je na desnoj strani. Skrenuli smo desno, a u sledećoj ulici skrećemo levo (i slično).

● Od četvrte godine, detetu možete da date i malo teži zadatak. Na papiru sa kvadratićima obojite jedan kvadratić plavom bojom, a potom neka dete kvadratić koji mu je sa leve strane oboji u žuto, a sa desne u crveno. Ili, neka oboji kvadratić koji se nalazi levo nakon dva preskočena kvadratića. Menjajte strane, i... možda dobijete zanimljiv crtež.PageBreak

Ako je dete levoruko

Budući da živimo u svetu dešnjaka, levorukim malošanima može da bude veoma teško da odrastaju u njemu, posebno ako se detetova levorukost ne prepozna na vreme. Tada bi svi pokušaji učenja pojma „levo“ i „desno“ mogli da dođu u pitanje.

Zanimljivosti * 10 do 15 odsto ljudi je levoruko* levoruki su najčešće muškarci* dešnjaci imaju bolje razvijenu levu, a levaci obe moždane polovine* dešnjaci su racionalni, dok su levoruki emocionalni* levoruki su skloni umetnosti i muzici, a dešnjaci jezicima i aritmetici* dešnjaci odlično organizuju složene pokrete, dok levoruki ne mogu da rade dva posla odjednom* dešnjaci brže i više govore, i imaju verbalno pamćenje, levoruki prepoznaju složene strukture opipavanjem i pamte vizuelno

Da je dete levoruko, moći ćete da primetite oko prve godine života. Roditelji mogu da budu sigurniji u proceni posle druge godine, kada dete naglašeno levom rukom uzima kašiku, olovku, dečje makazice... ili za šutiranje lopte koristi levu nogu.

Ako primetite da dete primarno koristi levu stranu tela, nikako nemojte da ga sputavate u tome, niti da ga prisiljavate da nauči da koristi desnu. Mogli biste ozbiljno da narušite razvoj njegovog mozga, a posledice mogu da se jave ubrzo ili nekoliko godina kasnije. Dete može da bude nesigurno, nespretno, plahovito, da muca, slabo napreduje u vrtiću i školi, bude hiperaktivno i ima čitav niz problema sa socijalizacijom.

Edukacija roditelja levoruke dece

Za zdravo odrastanje levoruke dece, svakako je korisno da se roditelji edukuju o poteškoćama koje ona mogu da imaju u svetu podređenom dešnjacima (držanje makazica, pisanje i čitanje sleva nadesno). Ipak, nemojte da insistirate na desnoj ruci. Kako levoruke osobe često imaju problema sa slikom u ogledalu, zbog svega što je oko nas prilagođeno dešnjacima, one mnoge stvari čine naopako: sličice posmatraju zdesna nalevo, ponekad „zamene“ kazaljke na satu - tako da im manja predstavlja minute a velika sate, reči pišu naopako, teško savladavaju azbuku, teško pamte stihove, ne snalaze se u prostoru.

Levoruko dete će verovatno imati više problema sa pojmovima „iznad-ispod“, „iza-ispred“, „u-na“. Zato ih zajedno sa njim vežbajte u kući, odnosno u poznatoj sredini - na primer, gde se nalazi orman, sto, televizor... Upišite dete na neku sportsku aktivnost - naročito su dobri svi sportovi sa loptom, kao i oni u kojima se koriste obe ruke (košarka, plivanje). Imajte uvek na umu da su levoruka deca na neki način posebna, zato treba da imate mnogo strpljenja. Pre svega se edukujte o mogućim problemima, i na taj način pomozite svom detetu da lakše odrasta i uči.

Tekst: Ivona Šatrak