Mom detetu, koje ima tri godine, nedovoljno je razvijen govor (koristi tri, četiri reči). Bili smo kod logopeda, koji je rekao da je u pitanju zakasneli govorno-jezički razvoj, ili razvojna disfazija. Šta je, u stvari, razvojna disfazija i kako da pomognem detetu?

U poslednje vreme se prilično često čuje ovakvo pitanje.

Odgovore na najčešća pitanja u vezi sa razvojem govora smo ovog puta potražili od mr sci med. Nataše Čabarkape, logopeda.

Da li je kasno progovaranje deteta, odnosno njegov spor govorno-jezički razvoj "opravdan" razlog roditeljske zabrinutosti?

- Ukoliko deca ne progovore do druge godine, ili njihov rečnik oko treće godine još uvek ima svega nekoliko reči, ili im je govor potpuno nerazumljiv - roditelji, svakako, imaju razloga za brigu.  Ali i pedijatri, i ostali stručnjaci. Jer, očigledno je da zakasnelo progovaranje i spor govorno-jezički razvoj nisu slučajni.

U narodu su poznati slučajevi kada deca nisu uopšte govorila do  treće, četvrte, pa čak i pete godine, a zatim su iznenada progovorila. Pritom su upotrebljavala "potpune" rečenice, i to pravilno. Međutim, takvi fenomeni su ostali nedovoljno objašnjeni. Može samo da se pretpostavi da su emocionalni razlozi usporili govorni razvoj, ili da su se impresivni govor (vokalni repertoar koji imamo) i unutrašnji govor normalno razvijali, ali da je došlo do fiziološkog zastoja u razvoju ekspresivnog (izražajnog) govora. Kada su i te neurološke formacije dostigle zrelost, dete je počelo normalno da govori.

Da li je kasno progovaranje nasledno?

- Postoje roditelji, ali i lekari, koji veruju da zakasnelo progovaranje ne treba da zabrinjava, pogotovo ako je još neko u porodici ili familiji kasnije progovorio, a zatim je govorio normalno. Pretpostavlja se da će i dete sa zakasnelim govorom imati isti takav razvojni put i da će kad-tad spontano da progovori. Dugogodišnjim logopedskim radom i proučavanjem anamnestičkih podataka, iz kojih može tačno da se dozna kada su deca progovarala - iz generacije u generaciju, dolazi se do saznanja da kod neke dece postoji nasledno nagomilavanje genetskog koda, odnosno jače ispoljena jezička slabost u različitim oblastima govora u odnosu na njihove prethodnike.

Kako se ispoljavaju govorni problemi kod dece koja kasne u govorno-jezičkom razvoju?

- Deca, čiji je govorni razvoj u zakašnjenju, imaju različite govorne probleme, koji se manifestuju kao: dislalija (Dislalia) -nemogućnost izgovora velikog broja glasova, potom teško zapamćivanje reči, agramatizam - nepravilna upotreba gramatičkih kategorija, kao i opšta nesposobnost verbalnog izražavanja. Stepen oštećenja je različit i može da se kreće od nultog nivoa jezičke nerazvijenosti - alalija (Alalia), kojom se označava potpuni nedostatak govora, preko početnog izražavanja sa izrazitim leksičkim i semantičko-gramatičkim teškoćama, odnosno razvojna disfazija (Dysphasia), do naizgled normalnog govora, ali sa teškoćom u čitanju - disleksija (Dysleksia) i pisanju - disgrafija (Dysgraphia). U ovim problemima - logoped, dobar dijagnostičar, otkriva posledice nekadašnjeg patološki nerazvijenog govora, čija je patologija u ranom detinjstvu morala da bude više izražena.

Kako biste definisali razvojnu disfaziju?

- Razvojna disfazija je poremećaj sposobnosti da se razume, struktuira i izrazi jezička misao. Može se reći da je to poremećaj govora i jezika u okviru kojeg je sposobnost deteta da govori ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni i hronološki uzrast. Jezik je sam po sebi hijerarhijski organizovan, a kroz takvu organizaciju se ispoljavaju različiti vidovi, nivoi i stepeni jezičkih teškoća. Dešava se da neka deca ne uspeju da ovladaju hijerarhijskom strukturom jezika u celini, odnosno da su u stanju da spontano upotrebljavaju samo pojedine elemente i bazične strukture jezika.

Kako roditelj može da posumnja da dete ima razvojnu disfaziju?

- Ukoliko je detetov rečnik oskudan, značenje reči se sporije razvija, a višesložne reči izgovara samo sa početnim ili samo sa završnim slogom, skraćuje reči zamenjujući glasove i slogove, rečenica mu je kratka, teško usvaja upitne, odrične a naročito odrično-upitne rečenice, ako je govor u celini nerazumljiv i ne izgovara veliki broj glasova, ne pravi razliku između sličnih glasova (p-b, ć-č, s-š), teško usvaja reči koje izražavaju apstraktne pojmove, ne razlikuje rod, teško usvaja množinu, ne koristi vremena (prošlo, sadašnje i buduće), zamenice usvaja znatno kasnije a prideve, priloge, predloge i veznike uopšte ne koristi.

Kome roditelji mogu da se obrate ako kod deteta primete zastoj u govorno-jezičkom razvoju?

- Logopedu, pre svega. U Institutu za eksperimentalnu fonetiku i patologiju govora postoji savetovalište u kojem tim stručnjaka (logoped, psiholog, surdoaudiolog), pored osnovnih anamnestičkih podataka, dijagnostikuje problem kod deteta. Već sledećeg dana se započinje sa audiolingvističkim tretmanom, koji se odvija na KSAFA-m aparatu.

Neophodno je da se roditelji obrate logopedu ako primete bilo koji od navedenih problema kod svog deteta. Jer, u Institutu će da dobiju pravi savet i pomoć. Ali, i ono što je najvažnije: mogućnost da detetu obezbede nesmetano uklapanje u životne tokove - najpre boravak u vrtiću, a potom odlazak u školu. Nikada nije rano da se obratite stručnjaku, ali možete da zakasnite!

Svako dete je posebno

Disfazija je veoma kompleksan, složen govorno-jezički problem i zahteva vreme, veliki rad i strpljenje koje je potrebno u radu sa detetom, s obzirom da je svako dete individua za sebe i različito napreduje tokom  razvoja u odnosu na drugu decu.