Uvesti predškolsku decu u svet sporta na pravi način je obaveza roditelja, a kako to uraditi - objasnio nam je Marko Misić, vlasnik sportske školice «Herkules». Za to su naročito pogodne školice sporta u kojima deca kroz rad sa stručnjacima sa Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje uče osnovne sportske korake i otkrivaju za koji sport su talentovana. Mališane treba motivisati da se uključe u neku sportsku aktivnost, ali to treba da bude njihov izbor, a ne neka vrsta roditeljske prisile.

Kada je najbolje upisati decu u ovu vrstu školice?

- Najbolje vreme da se počne sa vežbanjem jeste starosna dob deteta od četiri godine. U tom periodu se počinje sa elementarnim i štafetnim igrama, koje su najpribližnije dečjim igrama u slobodno vreme. Elementarni sportski rekviziti poput lopti, čunjeva i vijača se koriste u početku za najjednostavnije igre. Da bi se, kako ih dete vremenom savladava, njihova kompleksnost povećavala. U ovom uzrastu se razvija motorička sposobnost dece, tako da je od velike važnosti da se na to obrati posebna pažnja.

Do sedme godine života, dete počinje da ispoljava interesovanja za pojedine sportove. Tada bi trebalo obratiti pažnju na talenat i, u dogovoru sa roditeljima, polako usmeravati dete na određeni sport.

Koliko često je potrebno da deca vežbaju?

- Preporuka je da se u ovom periodu dete bavi fizičkim aktivnostima dva do tri puta nedeljno, po sat vremena.

Šta se postiže redovnim vežbanjem?

- Veoma je važno da dete od ranog uzrasta počne da se bavi nekom fizičkom aktivnošću. U školici sporta ono kroz igru i druženje paralelno razvija i intelektualne i fizičke sposobnosti. Uz nesumnjivo poboljšanje fizičkog i zdravstvenog stanja, kod mališana se podstiče razvoj samopouzdanja i samopoštovanja. Ali i svest o postojanju drugih osoba oko njega, kao i postojanju pravila koja određuju interakciju između ljudi. Dokazano je da fizička aktivnost potpomaže i kod oslobađanja od napetosti i stresa i utiče na smanjenje pojave depresije, od koje mogu da obole čak i najmlađi.

Redovnim vežbanjem se razvijaju motoričke sposobnosti -koordinacija pokreta, uspostavljanje ravnoteže, brzina reakcije...

Ako se kod dece predškolskog uzrasta na vreme razvije navika da budu fizički aktivna, možemo očekivati da će tu naviku da zadrže i ubuduće.

Što se tiče dečje gojaznosti, ima li pomoći u sportu?

- Fizička aktivnost je potreba čoveka od rođenja pa sve do kasne starosti. Međutim, savremeni uslovi života i rada ograničavaju ovu čovekovu potrebu, usled čega dolazi do menjanja metabolizma i načina ishrane. Sve to za posledicu ima da deca u ranom uzrastu pate od preterane gojaznosti. Redovnim vežbanjem i korekcijom ishrane može da se očekuje smanjenje telesne težine.

Da li je za dete preveliko opterećenje da pored redovne škole ima i dodatne obaveze?

- Treba naglasiti da aktivnost deteta u školici sporta ne mora nužno da znači kako će ono da ostvari zavidnu sportsku karijeru. Bavljenje sportom, inače, nikada nije predstavljalo problem u ispunjavanju školskih obaveza. Veoma je važno da dete ima potpunu podršku roditelja - i kada su u pitanju usponi, ali i prilikom padova (u svemu čime se ono bavi). Nažalost, u periodu od prvog do četvrtog razreda osnovne škole malo dece ima priliku da se na časovima fizičkog vaspitanja ozbiljno posveti vežbanju, koje je veoma važno za njihov razvoj. Neadekvatni uslovi, mali broj školskih sala i nestručnost nastavnika su samo neki od razloga zbog kojih današnji mališani većinu slobodnog vremena provedu za računarom ili ispred televizora.

Koliko su opravdane ambicije roditelja da se dete ozbiljno bavi sportom?

- Iako žele najbolje svojoj deci, roditelji često greše kada ih od malena forsiraju da se bave određenim sportom i žele samo vrhunske rezultate. Dete mora samo da odluči čime će da se bavi, a u tome mogu da mu pomognu jedino školovani stručnjaci - eksperti za sport i pedagozi. Roditelji bi trebalo da usmere dete na sport generalno, ali ne i da požure sa njegovim opredeljivanjem za određeni sport. Veoma je mali broj onih koji osete sreću sportskih zvezda, ali je ta sreća neuporediva sa srećom mališana koji se bukvalno igra tenisera ili košarkaša tri puta nedeljno.

Primarni motivi

Iako zvuči kao kliše, sklanjanje deteta sa ulice, socijalizacija i zdravlje su primarni motivi zbog kojih bi svaki roditelj trebalo da uhvati svog mališu za ručicu i odvede ga u najbližu salu za trening. Iz svih navedenih razloga, neophodno je postojanje sportskih školica, u kojima će najmlađi moći da se uz stručni nadzor pravilno razvijaju u zdrave ljude.