Bebe posmatramo kao bespomoćna, krhka i nežna stvorenja. One to, zaista i jesu. Međutim, veoma brzo po rođenju, na iznenadnu buku ili jarko svetlo, beba reaguje plačem, trzanjem, ili zabacivanjem ruku i nogu. Ako na njeno lice stavimo maramicu, ona će uspeti da je skloni mlatarajući glavom i rukama. Pokušavaće da napravi korake ako je držite uspravno, ili pokrete slične pokretima plivanja ako je držite polegnutu u vodi. Sve nam ovo govori da su njeni instinkti veoma jaki i usmereni na samoodržanje.

Sa druge strane, ne razvijaju se sve bebe istim tempom.

Mapa razvoja

Upravo u prvih nekoliko godina života deteta razvija se 90 odsto mogućnosti njegovog mozga. U početku beba spava po šesnaest sati dnevno, ima trzajuće, nasumične pokrete ruku i nogu, da bi kasnije postepeno smanjivala periode spavanja, sve više kontrolisala svoje pokrete i naučila da sa vama komunicira ne samo neverbalno, već sve više koristeći svet reči. Veliki su skokovi i u motoričkom razvoju , tj. beba će početi da sedi, puže, hoda...Kada prohoda (između 10 i 15 meseci) želeće da se penje uz stepenice, skače, preskače, trči... jer joj je kretanje postalo omiljena aktivnost.

Njena čula se ubrzano razvijaju, prepoznaje lica, može da posmatra predmete i na većoj udaljenosti. Smeje se kada joj nešto prija, eksperimentiše sa predmetima stalnim tršenjem, lupanjem, bacanjem...Tako, sa godinu dana vaše dete već ima svoje omiljene igračke, razume kada joj kažete: "Ne diraj to!" Ili: "Dodaj mi lutku!" i polako otkriva novu zabavu u prekidačima za svetlo, dugmićima, kutijama, fiokama... Uspeće da odgovara na pesmice, prepoznaje TV reklame, da reaguje na muziku i laganim njišanjem, pokušavanjem da pevuši. U početku, beba plačem ispoljava svoje potrebe (da je gladna, žedna, da joj je potrebno presvlačenje, da je nervozna ili bolesna, da joj treba društvo...). Uz ciku, dreku, smeh i gugutanje već ima široku lepezu svojih poruka. Vaša neverbalna komunikacija odvijaće se kroz maženje, nošenje, dodirivanje, osmehivanje, grljenje... Kada dete počne da eksperimentiše svojim glasom, počinje razvoj govora i verbalnog izražavanja. Najčešći odgovor na pitanje zašto neka deca kasnije progovore, sličan je odgovoru na pitanje zašto neka deca kasnije prohodaju, kasnije se naviknu na nošu, kasnije.... Dete, jednostavno, prati svoj unutrašnji ritam razvoja. Kad sazri za usvajanje određene aktivnosti, počeće da je ubrzano razvija.

Uloga roditelja

Roditelji prvi uspostavljaju odnose bliskosti sa svojom bebom, stalnim odgovaranjem na njene potrebe, i to ne samo potrebe za hranjenjem, presvlačenjem, već i za maženjem, dodirima... Postepeno, beba na ove stimulanse počinje da odgovara time što kada vidi svoje roditelje ona se smeši i gleda ih u oči. Ovi prvi znaci poverenja govore da beba zna šta od roditelja može očekivati i da ima osećanje da joj se ne može desiti nešto loše. Istovremeno, shvata da na svoje roditelje može uticati. Kada pruži ruke, ili se nasmeši svojoj mami, mama će joj uzvratiti osmehom. Uskoro, dete postaje svesno svoje moći ne samo nad roditeljima, već i nad drugim osobama (nad drugom decom: gura drugo dete i ono počinje da plače), i nad stvarima (kada na određeni način dodirne igračku, ona počinje da treperi ili, kada baci igračku, ona uvek pada na pod). Faktori koji utiču na brzinu usvajanja novih aktivnosti su detetovo okruženje, nasledne sklonosti, koliko se sa detetom provodi vremena i aktivno radi...

Pored velike uloge roditelja, postoji  još nekoliko osnovnih podsticaja razvoja:

1. Igra. Počnite da se igrate sa svojom bebom što ranije. Kada je u uzrastu od godinu dana za žmurke je dovoljna jedna marama ili list papira iza kojih ćete se vi ili dete naizmenično sakrivati. U ovom uzrastu dete veruje da ako ono ne vidi vas, ni vi ne vidite njega. Ili, obrnite uloge: Mama se sakrije a zatim otkrije svoje lice. Ponekad nije ni potrebno da se sakrije da bi se beba obradovala kada ponovo ugleda svoju mamu.

2. Igračke. Ponudite igračke koje podstiču dečji razvoj. Visuljci iznad kreveta, mekane igračke jarkih boja, plastične ili gumene životinjice, zvečke... kao i sve ono što proizvodi zvuk ili muziku. Pronađite igračke koje se zatvaraju, otvaraju, omogućuju stavljanje, dosipanje, presipanje iz jedne u drugu,,,

3. Okruženje. Ukoliko je bebino okruženje sadržajnije i stimulativnije, utoliko više će beba biti motivisana da istražuje i eksperimentiše. Naime, deca koja mogu slobodno da istražuju, hvataju, ispituju predmete po kući  imaju veću motivaciju za razvoj od one dece koja sve vreme provode u kolicima. Vaš stav, vreme i aktivnosti koje upražnjavate sa bebom od ključne su važnosti za brzinu i razvoj mnogih veština, kao što su govor, kreativnost, motorički razvoj.

4. Ljubav. Brojna istraživanja dokazuju da deca koja nisu mažena, grljena i kojoj nije pokazivana ljubav u najranijem detinjstvu - sporije napreduju. Ponekad se ovaj nedostatak odražava na njihov celokupni kasniji razvoj, pa i kao odrasle osobe mogu biti nesigurne, bez izraženog integriteta, slabijih socijalnih veština.  Potrebe jedne bebe nisu svedene na to da bude sita, napojena, suvih pelena, već i da se oseća voljeno, maženo, sigurno. Važno je da što više razgovarate sa njom, da joj tepate i mazite je. Mnogim mamama se čini besmislenim da bilo šta govore svojoj bebi, jer su sigurne da ih ona uopšte ne razume. Međutim, već i u  kasnijim mesecima trudnoće beba u stomaku jasno razaznaje glasove koje čuje. Na ovaj način, kontakt i komunikacija mame i bebe počinje mnogo ranije nego što se dete rodi.

Uostalom, sa komunikacijom sa svojim detetom, tj. bebom ne možete poraniti, ali ako zakasnite - može biti prekasno. Zato, počnite odmah. Biće to veliki izvor zadovoljstva ne samo za vašu bebu, već i osnova za vaš međusobno dobar odnos, ali i za vas lično.

Jelena Holcer, pedagog