Govor i jezik, kao najsloženije čovekove psihofiziološke funkcije, veoma su podložne negativnom delovanju brojnih  riziko faktora. Zbog visokog stepena međuzavisnosti sluha, govora i jezika, oštećenje sluha uvek dovodi do oštećenja ili potpunog odsustva govorne komunikacije.

Posledice delovanja pomenutih patoloških faktora se ispoljavaju u kasnijem uzrastu - počev od perioda progovaranja, pa do predškolskog i školskog uzrasta. I to u smislu usporenog govorno-jezičkog i psihomotornog razvoja, uključujući i dalekosežne posledice na proces usvajanja školskih veština, ponašanja i pažnje.

Procenom komunikativnih sposobnosti dece, koja su na rođenju bila izložena delovanju jednog ili više riziko faktora, utvrđeno je da više od 40 odsto ima neki od oblika oštećenja sluha, govora i/ili jezika i zahteva logopedski tretman.

Kad je potrebna hitna intervencija

Neonatolozi smatraju da je hiperbilirubinemija rezultat skupa faktora: prevremeni porođaj, asfiksija (ograničen dotok kiseonika do mozga), dijabetes majke, prenešenost, prevremeno prskanje vodenjaka, indukovan porođaj, kao i inkopatibilnost Rh i ABO sistema, koji utiču na njen porast. Neurološki znaci početne bilirubinske encefalopatije (kernikterus) kod deteta, kao što su: pospanost, slabo sisanje, promena karaktera plača, mišićna rigidnost ili hipotonija, konvulzije... uz naglašeno žutu boju kože i beonjača, zahtevaju hitnu intervenciju.

Najčešća je fototerapija

Najčešće se primenjuje fototerapija (osvetljavanje golog deteta, smeštenog u inkubator i zaštićenih očiju, plavom svetlošću određene talasne dužine, čime se smanjuje količina bilirubina u koži, a indirektno i u krvi). U izuzetnim slučajevima, kada su vrednosti bilirubina preko 300 mmol/L, primenjuje se eksangvinotransfuzija (zamena krvi novorođenčeta, koja sadrži majčina antitela - krvlju davaoca odgovarajuće krvne grupe). Posebne mere opreza su potrebne ukoliko žutica traje više dana i pored svih sprovedenih mera.

Posledice povećanog bilirubina

Kod hiperbilirubinemije se, zbog visoke koncentracije bilirubina u krvi, smanjuje iskorišćavanje kiseonika u nervnim ćelijama, što ima za posledicu trajna oštećenja centralnog nervnog sistema. Prognoza ove dece zavisi od koncentracije bilirubina u krvi ploda, gestacione starosti novorođenčeta, kao i od dužine trajanja hiperbilirubinemije. Moguće posledice su: mentalna retardacija, gluvoća, oštećenje vida, disharmoničnost razvoja psihomotorike, metabolički poremećaji, dizartrija (organski poremećaj govora - smetnje u stvaranju glasova), poremećaji koordinacije pokreta (grafomotorna nespretnost, neizdiferenciranost praksije govornih organa - složena psihomotorna aktivnost), hipotonija (mlitavost tela), minimalna cerebralna disfunkcija, poremećaj ponašanja i pažnje, motorni poremećaji govora, kasno progovaranje, teškoće u auditivnoj percepciji i zapamćivanju, snižen fonemski sluh, otežana produkcija govora i artikulacija glasova, usporeno usvajanje čitanja i pisanja.

Značaj rane stimulacije

Sa aspekta logopedije, svaka od mogućih posledica povišenog bilirubina dovodi do dezintegracije u funciji govora i jezika, zahtevajući ranu i neodložnu intervenciju. Ranim otkrivanjem abnormalnosti i odstupanja od normalnog razvoja, kao i preduzimanjem odgovarajućih preventivnih mera - može da se spreči razvoj poremećaja ili produbljivanje invaliditeta deteta.

Zahvaljujući plastičnosti centralnog nervnog sistema (CNS-a) da menja svoju strukturu i funkciju pod uticajem sredinskih stimulacija, moguća je njegova reorganizacija. Cilj preventivnog delovanja i ranog stimulativnog tretmana (od rođenja do prve godine) u sistemu KSAFA je da podstiče normalan razvoj govora i motorike, kako do poremećaja govora ne bi ni došlo, ili da sprečava nastajanje sekundarnih posledica.

Stimulacija treba da omogući detetu prolaz kroz sve razvojne faze govora, u tačno određenom vremenskom periodu. Počev od prelingvalnih (gukanje, brbljanje), do razvoja svih govorno-jezičkih struktura. Audiolingvistička stimulacija deteta treba da započne pre isteka senzitivnog perioda razvoja pojedinih funkcija (najkasnije do druge, odnosno treće godine), jer je posle tog perioda funkcionalni oporavak znatno smanjen.

Najčešći uzroci oštećenja sluha

U najčešće uzroke oštećenja sluha, govora i jezika - koji mogu da deluju tokom perioda razvoja deteta ubrajaju se česte i neadekvatno lečene upale srednjeg uva, uvećan treći krajnik, česte infekcije respiratornih organa, encefalitis, meningitis, febrilne konvulzije, ototoksični lekovi, traumatske povrede glave, deficiti u ishrani ili intolerancija na određene namirnice, i drugo.

Roditeljima treba ukazati na mogući problem

Ako  novorođenče ima jedan ili više  faktora rizika, neonatolog bi u otpusnoj listi morao da istakne neophodnost medicinske i defektološke procene razvijenosti sluha i prelingvalne komunikacije već tokom prvog meseca života. Ukoliko to nije učinjeno, pedijatar bi morao na prvom pregledu novorođenčeta (starog jedan mesec) da uputi roditelje na logopedsku opservaciju. Veoma je važna stručna obuka roditelja za praćenje i ranu stimulaciju razvoja sluha, govora i jezika, koju može da dobije od logopeda u svom domu zdravlja.

Hiperbilirubinemija: povećana vrednost bilirubina

Mr Silvana Punišić, logoped