Mnogi se roditelji bore sa tim kako navesti decu da što više čitaju, a time i kako razvijati čitalačku pismenost. Srećom, postoji rešenje.

Čitalačka pismenost definiše se kao sposobnost razumevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja ličnih ciljeva, razvoja vlastitog znanja i potencijala i aktivnog učestvovanja u društvu.

Prema nekim istraživanjima, razvijana čitalačka pismenost povećava verojatnost da će neko nastaviti više ili visoko obrazovanje nakon završetka srednje škole.

Postoji šest nivoa čitalačke pismenosti koje se redovito proveravaju standardizovanim testovima i PISA testiranjima, od traženja samo jednog jasno istaknutog podatka u tekstu do pronalaženja skrivenih podataka u tekstu i zaključivanja.

Do svega toga dete mora doći postupno, a ovo su načini na koje mu možete pomoći.

1. Pratite detetovo čitanje i uočite da li se muči sa nečim

Čitanje se zasniva na pet faktora: jezičko-govornom razvoju, sposobnosti auditivne i vizualne percepcije, tečnosti, obogaćivanju rečnika i razumevanju. Detetu ćete najviše pomoći tako što uočite sa kojim područjem ima najviše problema i radite upravo na tim temama.

Na primer, ako vidite da dete bez problema može pročitati priču, letak ili domaći zadatak, ali ne razume šta se od njega traži, najviše ćete mu pomoći ako se usredsredite na to.

Mirnim tonom nastojte da mu postavljate potpitanja, navodite ga da u tekstu pronađe rečenice kojima će potkrepiti to što je reklo i da pokuša vlastitim rečenicama da prepriča pročitano. Vremenom će mu ići sve lakše, ali potrebno je strpljenje.

2. Neka čita bilo šta, ne samo knjige

Čitalačka pismenost ne odnosi se samo na čitanje knjiga ili drugih štampanih materijala nego i na elektronske medije. Današnja deca provode mnogo više vremena na internetu nego prethodne generacije, posebno kada se uzme u obzir onlajn nastava, pa je zato i traženje podataka drugačije nego kada je reč o pisanim materijalima.

Ovaj deo čitalačke pismenosti vezan je za sposobnost objedinjavanja, tumačenja i proveravanja verodostojnosti izvora iz kojeg se podaci dobijaju. Upravo zato treba razvijati kritičko mišljenje, pa je sa detetom potrebno razgovarati o tome i izvan medijske kulture u školama.

Što se tiče čitanja drugih materijala, pokušajte da iskoristite svaku priliku za to. Na primer, neka dete čita jelovnik u restoranu, strip...

3. Pustite da povremeno i samo odabere naslove koji mu se čine zanimljivim

Svaki nivo obrazovanja sa sobom nosi lektirne naslove koji se moraju pročitati. I koliko god se (neki) učitelji i profesori trudili da deci približe lektiru na što zanimljiviji način, upravo to što se to mora pročitati deci stvara svojevrsnu odbojnost.

Nastojte da dete ne povezuje čitanje i knjige samo sa lektirama. Povedite ga u knjižaru i dajte mu da samo odabere što mu se čini zanimljivim.

Izbor je zaista veliki, samo osluškujte detetove želje, a povremeno mu ponudite i svoje predloge.

4. Povežite čitanje (i pisanje) sa svakodnevnim aktivnostima

Pisanje je takođe neodvojivo od čitanja i čitalačke pismenosti, a kako biste to dvoje spojili, uključite dete u svakodnevne aktivnosti. Na primer, ako treba da nabavite hranu u trgovinu, diktirajte detetu spisak potrebnih namirnica, a ono neka piše. Neka vam na kraju pročita ceo spisak.

Takođe mu možete dati zadatak da baki, deki ili bilo kom drugom rođaku napiše pismo u kom će napisati kako mu izgleda dan nastave, čime se igra kod kuće i slično. Neka vam ga takođe naglas pročita pre slanja.

5. Budite uzor

Svi prethodni saveti uzaludni su ako dete ne vidi da uistinu aktivno učestvujete u svemu, ali i ako ne vidi da i vi sami čitate. Neka vas dete što češće vidi kako čitate (ili barem listate) knjigu. Neka vidi kako odlazite u knjižaru i stavljate knjige na svoj noćni ormarić.

Vremenom će njegova znatiželja prevladati, pa će hteti da vidi šta to čitate i samo osećati potrebu za čitanjem.

Pročitajte i...