Planirana prva trudnoća, niko sretniji od nas. Naša sreća i uzbuđenje se smirilo kada nam je doktor rekao da beba kasni sa razvojem, te nas uputio da radimo prenatalni test. Srećom, test je bio dobar i otkrijemo da čekamo djevojčicu.

Trudnoća je prolazila bez problema, bez mučnine i bolova. Mama se debljala, a beba rasla. U osmom mjesecu otvorena prst, ponovo mirovanje da bi došli bar do devetog. Panika i iščekivanje svakog dana da bi se nešto moglo desiti. Ulaskom u deveti mjesec krenule su češće kontrole. Radile smo ctg koji ne pokazuje ništa.

Dan za danom prođe i deveti mjesec, te se par dana pred termin uputimo u bolnicu na pregled i dogovor poroda. Primila nas je divna doktorica sa kojom se dogovorimo da dođem dan poslije termina kako bi me porodila. Već sam bila otvorena 3 prsta i čitav deveti mjesec sam se pripremala za porod. Istraživala sam, radila vježbe, masirala se i jela datule, sve što sam mogla pronaći od drugih majki koristila sam.

U bolnicu sam primljena četiri prsta otvorena, 13.09. u 12h. Doktorica mi je objasnila da će mi dati gel za dodatno otvaranje, te da mogu izabrati anesteziju kada dođe vrijeme za to. Ja sam bila uzbuđena i jedva sam čekala upoznati svoju djevojčicu o kojoj maštam ovih devet mjeseci. Otvarala sam se relativno brzo, ali bez bolova, i samim time nikome nisam govorila da me boli i niko nije ni znao da se otvaram. Pregledi nisu bili česti, pratili su me samo po mojim navođenjima. 

Ponovo sam vježbala, hodala, ručala, sjedila sam na lopti, spavala između trudova (koji su bili jako blagi). U jednom momentu shvatim da trudove imam na svaki minut do dva i pozovem sestru da provjeri da li sam spremna za anesteziju (jer nisam sigurna koliko će porod boliti, iako me do tad još ništa nije toliko bolilo). Sestra me pregleda i izađe iz sobe, ubrzo se vraća i kaže porod je krenuo, te da na sledeće trudove moram gurati, a vremena za anesteziju nema.

Ja u šoku jer je sve brzo krenulo, doktorica također jer im nisam govorila da me boli (jer i ne boli). Prebacili su me u salu i kroz 15 minuta moja djevojčica je bila tu. Rođena u 18 h, teška 3,400g i dužinom 55cm. Najljepši osjećaj prevlada tijelom, ponos prema samoj sebi.

Eto, to je priča o mojoj trudnoći i laganom porodu. Čestitam svim majkama na hrabrosti, na koji god način donijele svoju bebu na ovaj svijet, majke su najveći heroji. 

mama Emina

Pročitajte i...

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.