„Nasleđivanje” ili danas popularnim rečnikom „šerovanje” – deljenje garderobe između starijih i mlađih klinaca i klinceza, u porodici i široj, rođačkoj i komšijskoj mreži, ne samo što je ekonomski isplativo već može da produži životni vek odeći.

"To se praktikuje u razvijenijim, bogatim zemljama pa zašto ne bi i u Srbiji", smatra Ivana Ličina, dizajnerka koja je za kuću „Sent Džordž” dizajnirala novu kolekciju za aktuelnu, zimsku sezonu.

Sličnog stava je i Nela Isaković, glavni kreator u porodičnoj kompaniji „Domino kids”: 

"To je sasvim normalna stvar pogotovo na našim prostorima gde mnogi roditelji sastavljaju kraj s krajem."

Kolekcije obe dizajnerke predstavljene su na modnim danima agencije „Selekt”, održanim nedavno u Beogradu. Iako različitog dizajnerskog senzibiliteta imaju zajedničko uverenje da bi deci trebalo uzimati samo garderobu koja ne sputava pokrete prilikom igre, u školi ali i da se vodi računa da je izrađena od kvalitetnih materijala.

Sa, njihove, dizajnerske strane Ivana Ličina pojašnjava da nema velike razlike u kreiranju za odrasle ili mališane:

"Možda je samo malo zahtevnije u osmišljavanju detalja jer mora da se vodi računa o bezbednosti, udobnosti i praktičnosti. Deca ne žele da trpe zarad lepote."

Kod oblačenja, dete što duže treba da ostane dete. Greše mame koje oblače kćerke po ugledu na sopstveni stil. I deca vole da liče na roditelje, ali mora da postoji granica. Može to da izgleda simpatično, ali i za odeću važi da bude primerena uzrastu.

Nela Isaković smatra da deca ne mogu da budu poznavaoci modnih prilika i da upravo roditelji daju prva usmerenja pa i ona vezana za modu:

"Na prvom mestu savetujem mamama i tatama da im zabrane gledanje rijaliti i šund emisija, da ih usmere na važnost školovanja a kasnije, kada deca izgrade ličnost obrazovanjem, mogu da se uslovno rečeno „bave modom”."

Za trenutnu ponudu na tržištu dizajnerke kažu da je ono preplavljeno proizvodima iz Kine, Turske i velikih svetskih kompanija i ocenjuju da je teška situacija za srpsku tekstilnu industriju.