Vodila sam trudnoću kod jednog od najhvaljenijih doktora iz Narodnog fronta, proglašavanog za najboljeg ginekologa u Srbiji. Jeste me svaki put na pregledu pitao ko me poslao kod njega, kao da je za privatni pregled potrebna neka veza, ali dobro je radio svoj posao. Tek na kraju sam shvatila zašto je bitno da li me je neko poslao, jer kad mi je pukao vodenjak u sred noći, doktor se nije javio na telefon iako je rekao da ga pozovem u bilo koje doba. 

Tada je bila u toku prošlogodišnja infekcija u narodnom Frontu, pa je prijem bio ograničen na hitne slučajeve i preusmerili su me u Višegradsku. Kako nisam mogla da se konsultujem sa svojim doktorom, otišla sam na prijem u Višegradsku.

Iznenađujuće, tamo su svi bili korektni, a neki i izrazito ljubazni. Imala sam sreće da me upute kako da suprug dobije saglasnost za prisustvo porođaju, dobila sam epidural, iako se doktorka malo mrštila jer sam primala terapiju fraksiparinom, ali na kraju mi je dala. Čak sam pitala za apartman i dobila jednokrevetni na četvrtom spratu. Bez ikakve veze, bez ikakvog poznanstva! 

Sada o malo ružnijem delu. Na prijemu mi nije uradjen ultrazvuk, niti je iko tražio bilo šta od papira koje sam donela o vođenju trudnoće, nisu bili ni svesni da beba ima oko 4 kg. Jedan od pregleda koji je obavila načelnica me je toliko zaboleo da sam se ritnula, iako inače dobro podnosim bol i ni na jednom drugom pregledu nisam pustila glas. Proderala se na mene da je ne šutiram.

Sam porođaj nije išao tako glatko i lepo. Sporo sam se otvarala, a njima se žurilo, pa su mi dali jaku indukciju, epidural je popustio pred kraj, tako da sam izlazak bebe je bio kao bez epidurala, izuzetno jaki bolovi. Pošto je beba bila visoko i krupna, imala sam dobrih 30 napona, iako sam išla na pripreme za trudnice i znala sam tehniku guranja. Pukao mi je grlić, a na moje pitanje da li imam puno šavova, doktorka koja je šila je ohrabrujuće rekla - "S obzirom kolika je beba i nije puno."

Na odeljenju su svi bili korektni. Higijena je užasna, iako sam imala svoje kupatilo u apartmanu. Mogu da zamislim kako izgledaju zajednička. Ovo moje je bilo puno tragova korišćenja i ostataka svačega kad sam došla tu prvi dan i nije očišćeno, osim metlom, za 5 dana boravka. Posteljina se ne menja ma kako krvava bila, kao ni spavaćice, mada ne brane da nosite svoje. 

Najveći minus bih dala za neonatologiju, jer smo jedine informacije o zdravlju bebe dobili na otpustu, u sali sa još deset porodilja koje su išle kući tog dana, o svima pred svima. Niko se nije pojavio za pet dana boravka da kaže mami bilo šta o bebi, nisam znala ni koju ocenu je dobila. Takođe, laktacijske sestre dolaze i stanu na vrata i pitaju: "Ima li nekih problema sa grudima" ( u smislu da li ima upale). Ništa drugo. Nikada nijedna laktacijska sestra nije došla u vreme dok je beba bila tu, bebe su donosili isključivo site i izbljuckane od silne dohrane, tako da su samo spavale i nisu htele ni da probaju da sisaju. Kad sam pitala za to, rekli su: "To oko dojenja ćete vi kad dođete kući." E, pa trebalo mi je mesec dana pakla da bebu naučim na sisanje, stvorim dovoljno mleka, i slična.

Poslednjeg dana, kada je bio otpust rekli su nam do 11 h da napustimo sobe, stavili su nas u čekaonicu koja inače služi za posete, gde smo imale samo neke kao fotelje, bez pristupa toaletu, vodi ili hrani. Niko nas nije pripremio koliko ćemo čekati, pa da bar vodu obezbedimo. Poslednji obrok smo dobile doručak u 7h, a u toj prostoriji smo bile do 14:3 0h dok nisu počeli da nas otpuštaju, bez mogućnosti da nam porodica nešto donese tu. Takve stvari zaista kvare utisak.

Nažalost, shvatila sam da je svuda tako i da nema mnogo nade da se popravi, zahvalna sam bar na ovim dobrim stvarima koje sam dobila bez veze, iako je uvreženo mišljenje da bez veze i čašćavanja ništa ne može.

mama Maja

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.