Jedno veče sam samo legla i odjednom sam osetila neku toplinu i neograničenu količinu vode - pukao mi je vodenjak. Odmah sam se sa suprugom i svekrvom uputila u porodilište. Moj izbor je tada bilo Smederevsko porodiliste, prvorotka sam, i što se tiče samog porođaja prošla sam i više nego odlično. U 20:30 mi je pukao vodenjak, nisam imala bolove, a vec u 00:30 sam se porodila.

Posle porođaja su me odveli u sobu sa još dve divne ženice. Jedna je bila tu već 3 dana, a druga je došla zajedno sa mnom. Ujutru su mi doneli bebu, sve je u redu, dobili smo ocenu 9.

Već sutradan beba je dobila konjuktivitis koji je trajao danima i danima jer su joj zapustili oko, nisu čistili, nije na vreme dobijala terapiju, ma svašta. Na svako moje pitanje sam dobijala drzak i bezobrazan odgovor.

Žena koja je došla tri dana pre mene je isto ako ne i gore prošla nego ja. Njen sin je imao 74 bakterije, i primao je dva antibiotika. Nikako nije napredovao jer, znate, majka ga ne hrani dovoljno.

Moja devojčica je dobila žuticu peti dan, nisu je odmah stavili u lampu jer: "Znate, ona je vaša krvna grupa", pa su šestog dana od oka zaključili da beba ipak treba da ide u lampu. Odneli su je, oko je i dalje bilo zatvoreno, puno rana i ogrebotina. Bila je šestogog dana u lampi, da bi sedmog dana načelnica odeljenja došla kod mene sa rečima: "Sa vašom bebom nešto nije u redu, znate kalirala je, izvadićemo joj krv i urin, pa ćemo videti po podne kada stignu rezultati."

Ni sama ne znam kako sam dočekala to popodne, da bi mi sestra rekla: "Načelnica je rekla - Majko, samo više hranite bebu". Načelnice nigde, ja u šoku, isprepadana, razmisljam da stvari uzmem u svoje ruke. U ponedeljak, osmog dana, rešila sam da potpišem i izađem iz te ludnice, ne poželevši više nikad da se vratim. Svi su me gledali sa osudom, oko bebi zatvoreno, kao što rekoh rana na ranu, ogrebotina na ogrebotinu.

Došli smo kući i moja beba je za tri dana otvorila oko, rane su se povukle, sve zbog toga sto sam ja 'nesavesna majka' davala bebi lekove na vreme i redovno čistila oko!

Imala bih dosta toga da ispričam - i o nepokazivanju i nedavanju podrške oko dojenja, suprug kupi dohranu, oni je ne daju jer 'imate mleka', dete bljucne ili joj izađe sekret iz oka, trebaju vam da očiste oko ili da vam daju čiste stvari za bebu - nigde ih nema, okupane bebe u novembru stave ispod otvorenog prozora u hodniku. Koliko su tek drski i neprijatni da nijednoj ženi koja nema dugačak jezik ne bih preporučila da ide tamo. I da, koliko su dobri govori njihov odnos sa kolegama sa ginekologije i ostalih odeljenja, vrata izmedju dva odeljenja su zakatančena ogromnim lancem i jos većim katancem. Ako imaš vezu za ginekologiju, nemaš je za neonatologiju! 

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.