Ciklusi na tačno 28 dana. Uvek u dan. Ali nema. Radimo test. Crtica i po. Zauvek pamtimo prvi april. Srećni. Zabrinuti. Srećni. Zabrinuti.

Prvi pregled. Sve je super. Dobro usađeno. Kaže doktorka da uživam u svakom danu. Nema mučnina, nema nikakvih tegoba. Zaista uživam. Kako kada i zaboravim da sam trudna. Milion priča dolazi do mene. Uglavnom teških. Zabrinem se kako kada, pa shvatim da je kod mene sve super. Dan po dan, mesec po mesec, od kontrole do kontrole. Sve što je izgledalo jako daleko, eto ga. Deveti mesec, ctg svake nedelje. Beba super napreduje. Ja se nikada bolje nisam osećala. Skoro sve je spremno za dolazak naše princeze. Skoro sve. Nedostaju sitnice. Srediću ja to. Ima vremena. Nedostaje uput za porodilište. Nedostaje izabrani lekar u domu zdravlja. Sitnice.

37. nedelja +4 dana. Na pregledu sam. Grlić zatvoren, kontrakcija nema. Odlazim kući sa osećajem da imam još vremena. Odlažem sve. Sutra ću. Sutra ću.

Nedelja je. Jaka glavobolja. Drugi put za devet meseci. Ne prestaje. Cele noći jako boli. Ne mogu da spavam. Premeštam se iz kreveta u krevet. Šetam po stanu. Ništa neobično ne osećam. Ništa me drugo ne boli. Napokon zaspim pred zoru. Budi me puna bešika. Odlazim do toaleta. Na prvu sve deluje uobičajno. Ali nije. Mislim da mi je pukao vodenjak. Nisam se uplašila. Zovem doktorku. Kaže da idem u bolnicu. Tuširam se. Prepakujem torbu. Proverim dokumentaciju. Nije potpuna. Ali ja idem. Muž misli da će me vratiti.

38. nedelja + 4 dana. Stižem u Front u 13 časova. Strpljivo čekam pregled. Otvorena pet prstiju. Odmah u porodilište. Prolazim čitavu proceduru pred odlazak u salu. Osećam se kao da prelazim nivoe u nekoj igrici. Srećna sam. Ništa me ne boli. Karlične mere, pritisak, analiza krvi za epidural, ctg, klistiranje, ultrazvuk, porođajna sala, ctg, indukcija i ćekanje. Mislila sam da će trajati. Još jedna devojka u sali sa mnom. Vrišti. Stavljaju joj kiseonik. Pitam se kada ću početi da vrištim. Kapiram da se neću poroditi nikada. Buše nam vodenjake. Njoj, pa meni. Zelena voda. Plašim se kakva će biti moja. Pitam doktorku. Kaže da je sve super i da neću skoro. Počinju bolovi u krstima. Jaki bolovi, ali podnošljivi. Jedva čekam da je vidim. Odjedanput sala prazna. Nas dve ležimo. Dobijam napone. Vičem. Dolazi babica. Porođaj! Kaže mi da je slušam. Skoncentrisana sam. Oko mene 20 ljudi ni od kuda. Ne vidim ih. Slušam nju. Tri napona. Moja ljubav je tu. Daju mi je. Pažljivo je posmatram. Potpuno svesna i prisutna. Ništa me ne boli. 16:25, 25. novembar 2019. Stigla je Irina.

Naredna tri dana u porodilištu. Oko mene mame. Razne priče. Razna iskustva. Ljubazne sestre. Još ljubazniji doktori. Napominjem da nikada pre porođaja nisam kročila u Front. Dojim svoju bebu. Ponosna sam. Rodila bih još gomilu dece. 

Mame su mnogo hrabrije, kada shvate kroz šta su prošle.

Mama Sofija

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.