Spremala sam se za prirodan porođaj, ali posle četiri ipo dana pokušavanja da me porode, usledio je hitan carski rez (nakon ovakve vrste porođaja se ne uspostavlja prirodno povezivanje majke i bebe putem dojenja). Sestre su me obilazile ali mi nisu donosile bebu jer "nema svrhe pošto nema tu još mleka". Jedna babica mi je na svoju ruku, treći dan nakon carskog, dala injekciju za laktaciju i tada je nastao haos. Grudi su mi buknule, mleka je bilo, ali ne i bradavica. Beba nije mogla da uhvati dojku. Kupila sam odmah silikonske bradavice, ali sam omašila veličinu, pa sam kupila i druge, ali i dalje beba nije mogla da siki. Nekako sam se izborila sama i namestila bebu da malo povuče (kakvo olakšanje!) Međuti, posle par sati grudi su mi bile toliko bolne da nisam smela da ih pipnem. Došla je sestra, izmazlaza me i "to vam je to, samo stavite bebu, sve će ona sama". Beba sama - baš smešno. Niti sam mogla da je pravilno namestim, niti je ona mogla da povuče a pri tom su mi je uvek donosili nakon što bi je nahranili veštačkom hranom, tako da bi beba samo malo odspavala na mojim grudima.

Sutradan je trebalo da izađemo iz bolnice, ali sam dobila temperaturu. Švercuj kupus...

Kada smo konačno izašli iz porodilišta, uzela sam telefon (jer vidim da dojim ne znam i da mi je beba gladna) i zovem babicu Marinu Janković iz Lajkovca. Hvala Bogu što postoji! Tako smo krenule da učimo i to učenje je trajalo desetak dana dok i ja i beba nismo skapirale šta treba da radimo.

Počinje pakao sa silikonskim bradavicama, bebu su mučili grčevi a sa bradavicama je uvlačila još više vazduha, a nakon podoja nije htela da podrigne. Užas! Nisam mogla više. Sisala je po ceo dan, bez pauze. Suprug je trčao oko mene, nije znao kako da pomogne, a ona je mukica "navlačila" sebi mleko, da ima dovoljno. Stvarno je bilo strašno - od uzas 24 sata, beba je 20 bila na meni i stalno je plakala. Nisam znala da li je dovoljno sisala i pritom je bole stomačić. Grčevi su trajali sve dok beba nije imala četri ipo meseca, a na sve to je imala i poneku zelenu stolicu gde pedijatar nije bio siguran da li je gladna ili su grčevi ili plodova voda koje se nagutala. Beba je veoma slabo napredovala. 

Nakon dva meseca pakla, suza i muke, skinula sam silikonske bradavice i beba je počela da pravi razmak od sat ipo između podoja (kakvo olakšanje!). Međutim, imala sam novi izazov - upalila mi se lojna žlezda na levoj dojci (narasla je kao jaje). Nakon pet tura antibiotika, veoma se sporo smanjivala tako da je moj ginekolog već razmišljao o hiruškoj intervenciji. Opet suze i nesnosan bol.

Odlučila sam da je dosta mučenja, prestaću da dojim i neka mi odstrane žlezdu, stvarno nisam mogla više! Ali, žlezda je nekako počela da se smiruje i da stagnira. Zabranili su mi da nosim brushalter do daljnjeg (bacila sam pare na brushaltere za dojenje). Sve vreme moja babica mi je pričala o divnom dojenju koje ja i nakon tri meseca nisam iskusila.

U četvrtom mesecu mi je beba postala halapljiva pa se zagrcnjavala i pravila ragade toliko bolne da su me bolela rebra kad udahnem, a ona je bljuckala krv. To divno, bezbolno dojenje došlo je u petom mesecu kada je ona, kao beba koja je sisala na zahtev, sama sebe uobročila na tri sata i sisala je na obe dojke. Međutim, tada je došlo vreme za kašice - opet bolan period od sedam dana, dok se mleko nije malo smanjilo.

Tako dogurasmo do šestog meseca gde moja beba Vasilija ima 8.500 grama i 70 cm, i dalje sisa na zahtev i teškom mukom prihvata kašice.

A mama je kao bure jer se lepo i obilno hranila da bi njena beba lepo napredovala. Ja još uvek ne iskusih to divno dojenje i bez bolova. Ali zbog moje Vasilije i njenog osmeha nakon sisanja, sve bih opet ponovo. Mame, naoružajte se s mnogo strpljenja.

Mama Deana

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.