Moja priča počinje ovako! Mučili smo se par meseci i "došle" su dve crte. Sva usplahirena otišla sam na šalter ginekologije i rekla sestri da je test pozitivan, da bi mi ona odgovorila kako to ništa ne mora da znači. Doktorka me je poslala da vadim "betu" i sve je bilo u redu. Svaki ultrazvučni pregled, koji sam radila na šest nedelja je bio uredan. Međutim, taj 18. februar 2014. godine nikad u životu zaboraviti neću. 

Vratila sam se kući sa komisije i kako sam ušla na vrata tako je nešto počelo da curi iz mene. Popela sam se na sprat i počela da vrištim. Kada je muž došao i video toliko krvi, umalo se nije onesvestio. Uzeo je neko ćebe, umotao me i stavio u kola. Pravo u Front. Kako me je uneo, tako su me ubacili u salu - hitna revizija. Niko mi ništa nije govorio, a ja sam i dalje imala onaj tračak nade da je sa bebom sve u redu. Sestra me je probudila da idem kući. Raspadala sam se od bolova i pitala šta se desilo. Odgovorili su mi da sam izgubila bebu. Mislim da je moj krik čulo pola Beograda. 

Prošlo je i to, preplakala sam mesec dana i vratila se na posao. Dva meseca kasnije, nisam radila nikakve testove, već sam odmah izvadila krv. Sa osmehom na licu, kao da znam, sva srećna sam otišla po rezultat. Termin je bio 18. februar 2015. Pa nemoguće! Opet taj februar! Sve je bilo super u trudnoći što se tiče bebe, ali što se tiče mog života nije  - izgubila sam majku u osmom mesecu. Tugu je nekako odnela radost zvana Bojana koja je kao preslikana njena baka Koviljka.

A kako je izgledao porođaj?

Bolovi su krenuli 23. februara u 8 sati ujutru i otišli smo u Višegradsku. Pregledali su me i poslali u porodilište. Ništa se nije dešavalo do 21h, a zatim se moja veličanstvena, velika devojka zaglavila u porođajnom kanalu. Carskim rezom je rođena kraljica, 3850 grama teška i 54 cm duga, sa obimom glave od 36 cm. Devojka i po. 

Čuvali su je i pazili kao oko svoje deda Dada, deda čiča Dušan, stric Petar, tata Aleksandar i naravno mama. Sreća nije mogla biti veća.

Kada je naša  Boka punila šest meseci, mami je kasnilo (ijuuuu....). Uradila sam test i kad nisam pala u nesvest. Dobro, trudna sam, sve je u redu. Onaj ko je izgubio, nikada ne bi ubio, dakle, abortus ne dolazi u obzir. Prišla sam mužu i rekla mu da će biti tata. E to je bio šok - "šta ti je, pa ja jesam tata, imam moju Boku". Aha, dupli tata.

Dva dana je nedostajalo da bude razlika 14 punih meseci - 21. aprila 2016. na svet je došao Dušan silni, moj sin. Uživao je u carstvu sve do šestog meseca kad je mama saznala da nosi još jednog sina po imenu Arsenije. Nedostajalo je šest dana da između Dušan i Arsenija bude razlika 14 meseci.

Moj Arsenije došao je na svet 15. juna 2017. Neko bi rekao da sam sve isplaniral, ali ne, ja sam planirala da promenim posao i počnem da radim  a onaj gore mi se smejao i pokazao mi da više nikada ne mogu da planiram. Tako da sam ja za 28 meseci rodila troje divne dece: Bojanu, Dušana i Arsenija. Zovu me žena zmaj, a vi kako vam volja...

Mama Jelena

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.