Nemam želju da patetišem, ali moje iskustvo sa porođaja je prosto loše.

Dobila sam kontrakcije 20. septembra predveče i odmah sam se sa mužem uputila u porodilište u Višegradskoj. Po prijemu su me pregledali i ustanovili da sam otvorena pet prstiju i da ću se to veče i poroditi.

Supruga su poslali kući jer nije bilo potrebe da čeka u prizemlju. Dali su mu broj telefona iz porodilišta kako bi ga obavestili o završenom porođaju. Tada su krenule moje muke...

Onako natovarena (do tada je muž teglio moju torbu), uputila sam se u porođajni boks - pratila sam medicinsku sestu do prostorije za klistiranje i brijanje porodilja. Kod kuće sam se obrijala, to se podrazumeva. Jedna od medicinskih sestara mi je onako natovarenoj uzimala podatke, a kontrakcije su mi već krenule na četiri minuta.

Bolovi su me paralisali, jedva sam stajala na nogama. Posle toga sam se uputila u kupatilo na tuširanje. Zbog kvake koja nije radila, vrata su bila širom otvorena, a ja sam imala potrebu da obavim nuždu. Svo medicinsko osoblje mi je videlo golu pozadinu, ali, usled bolova, u tom trenutku sam zaboravila i na sram i na bruku.

Na zidu nigde nije bilo kuke pa sam se tuširala sa peškirom oko vrata i toalet papirom u ruci. Posle takvog poduhvata uputila sam se u boks, sa sve torbom - sama sebi sam ličila na kišnu glistu. Sestra mi je dala ključ od ormana u koji je trebalo da ostavim stvari. Ormarić je bio na milimetar od poda, te sam jedva uspela da to i uradim (teško mi je bilo da se sagnem).

Jedva sam se popela i na "čudovište" od porođajnog kreveta. Naglasila sam da želim epidural, ali su me obavestili da ne mogu da mi daju anesteziju jer je gužva i nemaju vremena za to. Srce je tada počelo da mi ubrzano lupa, uplašila sam se jer sam epidural planirala od početka trudnoće. Doktorka koja je prisustvovala porođaju je bila mlada, ličila je na stažistkinju, dakle bez dugogodišnjeg iskustva, a babica je bila mojih godina - oko 33. Druge dve sestre su, čini mi se, bile na školskoj praksi.

Ekipa poluiskusnih i ja prestravljena!

Srećom, beba je gurala, za razliku od mene koja sam se paralisala pri svakom naponu i koja sam povraćala sve vreme tokom porođaja.

Ubrzo je stigao moj dečak - živ, zdrav, nasmejan...

Prebacili si ga u "bebeći" boks, a ja sam završila u šok sobi. Tek sutradan sam se družila sa sinom.

I za kraj...

Ljudski faktor je zakazao u mom slučaju, jer da je domar popravio kvaku, da je postojao neko da mi pridrži torbu i da je moj porođaj vodio ozbiljniji i iskusniji medicinski kadar, ja svakako ne bih završila na odeljenju intezivne nege. Da napomenem, ja nisam "pekmez" trudnica, u 41. nedelji sam se porodila, ugojila se 12 kg i radila do petog meseca, vozila se svakog dana gradskim prevozom, šetala po kraju i na 35 stepeni.

Mama Ana Tadić

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.