Prva trudnoca...Na pocetku velike mucnine,povracanje.Vremenom se smirilo i mogla sam da uzivam u njoj.Redovni pregledi kod doktora i saznanje da cekamo devojcicu Ostvarenje snova.Termin je bio 24.12.2010. ali beba nije htela napolje.Hospitalizovana sam zbog manjka plodove vode.Vec unapred sam se bila odlucila za epidural i isla sam opusteno na porodjaj,misleci se kako ne moze nista naopako da podje.U sali,indukcija,otvorena samo prst i po...Bolovi nenormalni.Kukala sam i kukala,samo su me bledo gledali...Naisla je sestra i dovela anesteziologa koji mi je dao epidural.Sjajna stvar! Ubrzo su bolovi prestali i samo sam lezala i cekala...Niko me nije pogledao satima.Sama sam pomerala CTG i pratila otkucaje bebinog srca ali od doktora niko ni da udje.Osetila sam veliki pritisak u dnu stomaka i videla nenormalno skakanje na skali CTG aparata.U tom momentu ulece njih petoro u salu,dere se doktorka na babice zasto me niko ne gleda,a one samo jedna drugoj upiru prstom,vodenjak samo sto nije uspao,zelena plodova voda,beba se gusi...Skacu mi po stomaku,kao da sam krava u stali.Rodila se Jovana.Ne place.Trkom je odnose i guraju joj cevcice u usta.Gledam i ne verujem da od normane trudnoce i naizgled normalog porodjaja,naprave haos.Pitam babicu da li je beba dobro,ona kaze trebalo bi...Tada sam se raspala bukvalno,pocela da placem.Donose je posle nekog vremena,najlepse stvorenje na svetu.Izmucena sa velikim hematomom na glavi jer se mucila da izadje ali najlepsa.Rodila se 31.12.2010. moj najlepsi Novogodisnji poklon Drugo dete mi nije padalo napamet nikako! Stres od porodjaja je imao svoje posledice ali...Kada je Jovana imala 10 meseci,zatrudnela sam.U haosu opet! Nisam zelela da abortiram,sta je tu je...O novom porodjaju nisam ni razmisljala,jednostavno znam sta me ceka i ne zelim sebe pre vremena da opterecujem necim sto je neminovnost.Trudnoca je lepo tekla,Jovana ce dobiti batu Tog dana sam bila na redovnoj kontroli,4 dana pre termina,vratila se kuci,spavala,igrala se sa Jovanom i osetim bolove.Krenem u bolnicu koja je jako blizu,a bolovi postanu vec intenzivniji.Razume se da nisam otisla u onu bolnicu gde sam se sa prvim detetom porodila,tamo vise nogom ne bih krocila.Odvedu me u sobu za sredjivanje za porodjaj,bolovi neizdrzivi,udjem u salu i za 5 min.se porodim! Nisam mogla da verujem da je tom brzinom sve islo i da su se ponasali kao ljudi u porodilistu. 21.07.2012.rodio se Uros.Sada moja deca rastu,vole se,tuku se... I ja sam presrecna jer ih imam,a sve drugo je nebitno.